Tužna srca javljamo svim čitateljima žalosnu vijest da je novinarstvo preminulo nakon duge i teške bolesti

Tužna srca javljamo svim čitateljima i onima koji će to tek postati žalosnu vijest da nam je naše drago, nekoć edukativno i nadasve etično novinarstvo preminulo nakon duge i teške bolesti. Skoro pa da i nema naznaka uskrsnuću jer su malobrojne reanimacije provedene nad istim neuspjele unatoč naporima pojedinaca. Jednostavno nema nade.

Sahrana pokojnika se obavlja svaki dan klikom na groblje tabloidnih vijesti, ako koga zanima.

Novinarstvo, počivalo u miru Božjem!

Ožalošćeni: novinari, urednici, studenti novinarstva i poneki čitatelji.

Djeco, slušajte me. Ako trenutno dvojite koji fakultet upisati i ako vam je jedna od opcija novinarstvo - nemojte si, pobogu, to činiti.

Ovako sam žestoko i oštro započela svoju temu već u početku jer su me puno puta lagali tijekom studiranja, čast iznimkama, što od profesora, što od kolegija koje su držali.

Jednan od tih kolegija mi je vrlo dobro ostao u pamćenju, a zvao se etika novinarstva. Vrlo zanimljiv i poučan predmet, ali poprilično beskoristan. Tamo su nas učili kako se novinar svakodnevno susreće s pitanjima etičke naravi kao što su krivotvorenje, povreda autorskih prava, sukob interesa, prikrivanje informacija, prevara, napad na privatnost itd. Isto tako, lagali su nam kako su nabrojane stavke duboko ukorijenjene u moderno društvo, a ne samo novinarstvo. Nekad su se opravdavali - novinarstvo jednostavno podliježe zahtjevima modernog tržišta, kakvo god ono bilo, a kad su nas učili smjernicama novinarske etike, nabrojali su ove parametre: istinitost i točnost, nepristranost i poštenje, poštovanje osobnosti i privatnosti, neovisnost o pojedinim interesima, odgovornost prema društvu i društvenim dobrima, poštovanje zakona, moral, pristojnost i dobar ukus. 

Ovo je teorija koja zvuči sasvim logično za novinarsku struku, but guess what - u praksi je vrlo često neprovediva, čast iznimkama!

Ovdje se moram ograditi jer govorim o vlastitom iskustvu i promatranju kolega oko sebe, unakrsno čestitajući onima koji svoj novinarski posao obavljaju časno, s guštom i adekvatno su nagrađeni sukladno svom trudu. Ima ih, ti reanimiraju to isto novinarstvo s početka priče - da, ono koje je na izdisaju. Ali njih je PREMALO.

Da vam još malo upoznam s osnovama koje smo valjda naučili na samom startu našeg studiranja. Vijest kao osnovni oblik novinarskog izražavanja je definiran formulom 5 W (Who, What, Why, Where, When) i jedno H (How). Svaka vijest koja uspješno odgovori na sva ova pitanja postaje jasna primaocu, a ako ijedna značajka nedostaje vijest je nepotpuna. E tu sad dolazi do problema.

U posljednje vrijeme to 'sveto 5W' biva prisilno i nakaradno zamijenjeno novom formulom, i to onom - '3S'.

(Foto: Facebook grupa Novinarenje )

Da vam i to pojasnim - 3S stands for SEX, SPORTS i SCANDAL. U online novinarstvu je to najvidljivija pojava. Više nije bitno gdje se nešto dogodilo, kada i zašto, bitno je da je neka anonimna sponzoruša pokazala sisu, i to po mogućnosti nekom sportašu koji je oženjen.

E to je bome vijest, sadrži cijelu magičnu formulu u sebi, čitanost raste, novinari sretni jer čitanost raste, urednici zadovoljni jer čitanost raste, novinarska duša unutar svih njih umire jer ta ista čitanost raste zbog krivog razloga, nebitnih ljudi, ili da se ispravim - njihovih visećih dijelova tijela koji bi inače trebali biti pokriveni. Srce boli, a tijelo počinje oboljevati od žutice od silnog 'žutila'.

via GIPHY

Kako žutilo može zatupiti ljude koji su već po difoltu tupi?

I pod time ne mislim glupi. Tupi, razlika je ogromna. Evo, ja za sebe smatram da sam otupjela.

Jesenske sheme televizija su počele, gledanost se lovi, a fenomeni reality showova i dalje potvrđuju svoju popularnost. Mogu ja tu napisati svašta i već izrečenog i pametnog i mogu otkrivati Amerike, no opet će ovaj moj jadni tekstić biti 154545420100000 puta manje klikan nego što će biti gledanost takvih showova. I to je u redu, ljudima treba zabave, treba im zdrava doza entertainmenta. No, gdje je kraj POVEĆANOJ i PRETJERANOJ POTREBI za takvim sadržajima, kako stati na kraj senzacionalizmu u medijima? O nepismenima da i ne govorim jer sam to već naširoko sama sa sobom raspravila upravo OVDJE .

Nisu svi novinari odgovorni za produkciju nekvalitete već samo odgovaraju zakonu tržišta prema kojem je ta nekvaliteta profitabilna. A tko je kriv za to? Optužila bi same ljude koji traže takav priprosti sadržaj, no ostala bih popljuvana jer bi natrag dobila odgovor: pa ljudi konzumiraju što im mediji serviraju. 

Otupjela sam više od zakona ponude i potražnje te pitanja tko je bio prvi - kokoš ili jaje.

Jadni ne bili, ovce ne znaju filtrirati sadržaj koji im paše, u današnje doba dostupnosti pregršt satelitskih programa i da odaberu sami program koji će gledati. 

Da se razumijemo, nisam si toliko hoch da ne kažem da me takve debilane ponekad prikuju uz mali ekran jer sam mini mazohist i volim se iščuđavati bizarnostima i glupostima ovog svijeta.

Srećom za sve televizijske kuće koji emitiraju takve formate, pa i moju, jedan velik dio populacije stvarno zanima što se događa u takvim showovima, a jedan dio su ovi gore spomenuti mazohisti. Mali postotak se uspije oduprijeti. Najgori nisu oni koji iskreno vole gledati takve showove već oni koji se sablažnjavaju, a doma poskrivečki peku kokice kada shvate da je termin za njihov omiljeni gulity pleasure/slatku tajnu.

E sad, zašto sam prije par odlomaka spominjala otupjelost - e pa zato što iako naizgled imamo slobodu kliknuti i pogledati ono što sami izaberemo, opet, ono čime smo okruženi utječe na nas. Us poredila bi to sa zatrovanim zrakom ili zagađenom rijekom i morem. Možeš ti otići negdje drugdje, možeš piti flaširanu vodu, možeš ovo i ono, ali ne možeš sasvim pobjeći od toga da je tvoja atmosfera/klima lošija. 

Otupljujemo. I to ne samo mi u Hrvatskoj već cijela planeta Zemlja, barem onaj kapitalističko-medijski svijet. Pala je ne samo kvaliteta odabira već kvaliteta života i onda se čudimo kako kod nekih više ne postoji entuzijazam i želja za kvalitetnijim. Pa nemaju snage za borbu, rezignirani su, imaju još toliko atoma u sebi da si primaknu obični pladanj koji im je serviran. To su jedni, a oni drugi su samo glupavi i ionako neće razumijeti o čem ja ovdje trkeljam. 

Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.