Trebali su HDZ-ovci platiti Thompsonu da ne pjeva

Pravi desničari, taj svijet zanesen predodžbom svojeg nužno herojskog te mučeničkog stada, najčešće zadanog etnički ili vjerski, inače se jako rado šminkaju rigoroznim socijalnim zahtjevima - doduše, s društvenom redukcijom na iste rečene granice.

Istinska ljevica, pak, gotovo nikad ne poduzima sličan manevar prema nasuprotnome motivacijskom krilu, bar ne u nacionalno dovršenim i afirmiranim državama. A tu bi razliku, to mimikrijsko uvjetovanje političkog stava, prvo valjalo imati na umu kad gledamo naše sure nacionaliste, ili preostali njihov oporbeni dio, kako se apotekarskom preciznošću smjeraju jednim svojim prosvjedom u Zagrebu mukotrpno ugurati između triju čisto socijalno nadahnutih metropolskih demonstracija u razdoblju od svega sedam dana.

Narod se tovari poput zadružene kobile

To bi koga moglo i zbuniti; opća je kriza, narod već malo predugo trpi da ga se tovari poput zadružne kobile, a svaki lik što u megafon deklamira o pljački zvuči autentično. Zašto ne bi, dakle, jednako postupali oni kojima je usred krize i jeke globalnih, sve burnijih klasnih previranja baš zgodno naletio osamljenički udes nesretnoga Tihomira Purde da uza nj prislone i Norca i Glavaša, ili naprosto same sebe, recimo, Sačića i Vekića. I da zakmeče o progonu branitelja, kao da je ijedan pripadnik te grupacije u Hrvatskoj dosad osuđen na pravdi boga. Za razliku od prokletih nam Srba, međutim, kojima se lako dade odrezati kaznu i od oka, pa se više puta slučilo da im ugnjavljena i osramoćena struka u ponovljenom postupku mora svoditi račun na oslobađajuću presudu.

Netko će na to uviđavno kazati da su branitelji ipak smirivali, ne raspirivali fizički sukob s policijom na prilazima Markovu trgu. Ali, nije toliko problem u tučnjavi kao takvoj; tamo gdje puk osjeća da mu je vlast nad javnim dobrima posve izmaknuta, o neprihvatljivosti revolucionarnih metoda ionako cvili samo zaplašena elita. Problem je u onome čemu je ta sila posvećena, javnom interesu ili opet nekoj pojedinačnoj volji.

Nacionalno ideologizirani lumpenproletarijat

U konkretnom primjeru scenom rezonski stupa najprvo odmetnuti dio ratničke kreme, davnih dana preplaćeno potkupljene i riješene da takvom ostane zauvijek, umjesto da izgine na pravosudnoj fronti kao vrla odstupnica u kriznim vremenima. No za njom se vuče i određena masa srditog, nacionalno ideologiziranog lumpenproletarijata čija se energija u slučaju umješnog navođenja ne smije zanemariti.

U spomenutoj politikantskoj zamjeni teza, kakva nas je devedesetih stajala kataklizmičke pretvorbe i privatizacije, dade se naći osnovno uporište prosvjeda koji je jučer malo razdrmao centar glavnoga grada: sve se tiče već nesnosnog poremećaja generalne socijalne ravnoteže, ali uz vješto skretanje pažnje možemo za to kriviti i izdajnike nacionalnog.

Neka se organizatori skupa ne brane da nisu oni izazvali nerede, jer su sami ponudili okvir za tako bijedno neartikuliran ispad, a gdje su poneki demonstranti nasrtali čak i na novinare. Spoj takvog nacionalnog i socijalnog osjećaja neodoljivo podsjeća na pouzdani izum nacional-socijalizma, naime, u koji sklop se uoči jučerašnjeg događaja nastojalo koo-ptirati i jednog od najpoznatijih sindikalista. Srećom po vlasti kojima se prijetilo te su potonji uglavnom, baš kao i ogromna većina službenog braniteljskog vodstva, sistemski toliko korumpirani da im se još ne isplati odustajati.

Rješenje je u gabaritima već viđenog i ostvarivog

Na sve te izazove mora odgovoriti samo ukupno društvo, već prema mjeri svoje historijske zrelosti. S tim da je primorano, ako si ne želi priuštiti još jednu regresiju, da odbaci i jedne i druge, ovakvu vlast i onakvu joj uličnu, zapravo posvema uličarsku opoziciju. I da se okrene istinskim problemima namjesto trženja osvjedočenom nacionalističkom monetom za potkusurivanje.

Što se tiče vladajućih i održavanja tzv. reda i mira, međutim, i za njih ima rješenja u gabaritima već viđenog i ostvarivog. Ako im je stalo izbjeći konfrontaciju makar s jučerašnjom bagrom, trebali su jednostavno posegnuti u kesu za hitne slučajeve. Pa istresti Thompsonu i ponekoj drugoj hardlajnerskoj ikoni do pola milijuna eura - nije mnogo za opravdanu svrhu – da organizator mora iznova smišljati u kakve bi zamjenske prigodno udario note.

specijal-201011220227004-Više o temi Prosvjedi