
Toliška pogača i priča o jelima koje spajaju baku i unučad!

Ljuba priča kako su ona i njen muž Zagorec sretni kada unučad dođe i od bake traže nešto iz njenog rodnog kraja. Dobro, ona se šali, unuci imaju pet i tri i pol godine, baš im i nije jasno ali im je slasno što kod bake i dida jedu
Okusi naših baka i djedova, oni sa sela, vratit će mnoge u sjećanja djetinjstva, probuditi najljepše uspomene. No pomalo se zaboravljaju, kao i recepti kako se radi domaća zimnica ili ono "nešto naše".
Na Danas.hr-u u serijalu u suradnji s prof. dr. sc. Ivom Grgićem, akademikom i profesorom Agronomskog fakulteta u Zagrebu, donosimo recepte kako pripremiti svoj svježi sir, kako napraviti slatke mazalice od sezonskog voća, ukiseliti ciklu, vlastite domaće kobasice ili krvavice. Ali i kako napraviti sirnicu, napraviti raštiku na lešo ili domaće rezance.
Ovog puta posvećeni smo pogači koja spaja generacije i brzim jelima koje će rado zagristi i unuci i bake koje ih spravljaju s lakoćom.
Prof. Grgić:
"Ako imamo sreće i dovoljno dugo poživimo, uobičajeno se zatvori svaki krug. Najvažniji je onaj da od malog i mladog djeteta preko odrastanja doživimo da postanemo veliko i staro dijete. Srećom se, uz naše stalno mrmljanje o svim poteškoćama od Jošave do Zanzibara, razvija medicina i jača osobna odgovornost za zdravlje, što pomaže da živimo sve duže i duže. U mome kraju bi rekli 'ko Odića kobila'. Ali o Odiću i njegovoj kobili u nekoj drugoj priči.
Često se ulovimo da lažemo drugima i sebi kako dobro izgledamo, naročito ako nemamo špigl da se vidimo. Vjerojatno bi pospani, ne prepoznajući se, promrmljali svome drugom ja 'dobro jutro', a možda bi iz straha zbog istine drmnuli jednu bobu/tabletu više. Onu koja popravlja raspoloženje.
Kada pomislimo da je sve crno, dolaze unučad, a naše princeze i prinčevi postaju odrasli. Često bi oni to htjeli biti i ranije, ali mi im ne dopuštamo, pa čak i kada smo svjesni njihovih godina, čak i kada postanemo djed i/ili baka. Ipak se sve mijenja kada djeca naše djece navrate da nas vide. I onda koristimo priliku da ih razveselimo nekim jelom od kojega smo poneki i pobjegli. I gle čuda, to jelo se njima sviđa, čak nas i zovu kada će ponovo biti na stolu pa da opet navrate.
Moja dobra prijateljica i profesorica s osječke universe, još malo pa mijenja zvanje, s ponosom mi spominje svoju unučad, Teodora i Dianu. Priča kako su ona i njen muž Zagorec sretni kada unučad dođe i od bake traže nešto iz njenog rodnog kraja. Dobro, ona se šali, unuci imaju pet i tri i pol godine, baš im i nije jasno ali im je slasno što kod bake i dida jedu.
A moja prijateljica, od milja je zovem Ljuba, jedne je godine prešla Savu ostavši svoju Tolisu s obećanjem da će se brzo vratiti. Istina je da se često i vraća, ali iznova prelazi Savu i sada na FAZOS-u čeka penzionerske dane. Osijek je njena sadašnjost i budućnost, tu je njena mladost, starost, tu su njena unučad, za sada samo njih dvoje.
A Bosanska Posavina i Tolisa se ne zaboravljaju i svaki puta nakon odlaska i povratka, Ljubi nije jasno što je odlazak, a što povratak, osjeća se nekako raspolućena. A o samoj Tolisi i jednom natjecanju u lipnju svake godine, na kraju priče.
Toliška pogača za ljubav svojih
I tako baka i profesorica Ljuba za ljubav svojim unucima, ali i ostalim ukućanima i navratnicima, rado sprema Tolišku pogaču, zatim listariće i supitu. Ovo su svevremenska jela, ne smeta im ni žarina ni pozebica. Ipak je najpoznatija pogača koja se najčešće se sprema i jede za doručak. Posebno nedjeljom.
A sve što vam nudimo je nastalo u siromaštvu, sa skromnim sastavinama, brzo i jednostavno. A kada se pojede, onda dobro i dugo drži snagu, potrebnu kako danas, a zamislite kako je to bilo bitno u vremenima oskudice.
Za Tolišku pogaču vam je potrebno oko ½ kg glatkog brašna, prašak za pecivo, tekući jogurt, voda, malo soli i okrugla tepsija. U brašno dodajte prašak za pecivo, a onda miješajte dodavajući vodu. Da bi tijesto bilo kompaktno, polako ulijevajte jogurt stalno miješajući i na kraju dodajte soli.
Tepsiju pripremite, dno joj namažite svinjskom masti. Tijesto malo razvucite, da bude okruglo i debelo oko 2,5 cm te ga pažljivo položite u pripremljenu tepsiju. Ljuba koristi tepsiju promjera 32 cm jer je iskustvo pokazalo da se dobije dovoljno pogače, ni malo ni previše.
Pervirati uz nešto 'nakoso' narezano
Kada je tijesto u tepsiji, s vilicom je pažljivo nabockajte po površini i stavite u zagrijanu pećnicu na 200 0C i pecite oko 20 minuta.
Kada je pogača dobila zlatnu boju, pažljivo izvadite tepsiju te nožem na kockice zarežite pogaču do iznad dna. Ljuba radi, kao i sve žene, dva posla odjednom te kada je pogača pri kraju, na malo masti isprži na kockice narezane slanine. I konačno, kada je pogača na stolu, prelije je prženom slaninom i mašću te polako reže komadiće kojee prvo daje Teodoru i Diani.
Uz pogaču dobro dođe kiselo mlijeko, jogurt, ali i neko povrće. Danas, barem malo stariji, rado narežu nešto suvaraka pod 45 stupnjeva, iako je i sama pogača dovoljno kalorična.
Davno, kada je u Tolisi vladalo siromaštvo, umjesto jogurta bi se koristilo mlijeko ili sirutka. A i po pogači možete, ako želite, dodati malo vrhnja ili ga čak pomiješati sa prženom slaninom i staviti na vrh pogače. Bitna je pogača, a sve ostalo neka bude vaša kreacija.
Ideja za jednostavnije listariće
Listarići su još jednostavnije i za pripremu brže jelo. Naravno, opet vam je potrebno tijesto. Ljuba za svoju družinu koristi oko 50 dg glatkog brašna, 1 prašak za pecivo, 2 žumanjka, 1 jogurt, mlijeko, sol i šećer. Sve dobro umijesi i stavi da odstoji oko 20 minuta. Nakon toga tijesto razvalja na debljinu od oko 5 mm, izreže na četverokutne komade nepravilnog oblika koje stavlja u već vruću mast, pazeći na prste.
Naravno, peče ih s jedne i s druge strane, zatim stavi na papir da se upije mast te s njima na stol. Listarići su malo napuhani te ih možete zarezati sa strane i ubaciti pekmeza, vrhnja ili nešto treće. I uz ovu deliciju ide nešto mliječno kao što je jogurt, kiselo mlijeko ili samo šalica hladnog mlijeka.
Recept za supitu
I na kraju supita. Za nju vam treba 10 žlica glatkog brašna, 4 jaja, ½ l mlijeka i šećer. Sve dobro izmiješajte kao bi dobili tijesto sličnije onome za palačinke, nego za pogaču. Tepsiju namažite mašću, stavite u pećnicu da se zagrije te u nju izlijte tijesto. Pecite na 200 0C dok ne dobije zlatnu boju te je nakon stavljanja na stol premažite vrhnjem i poškropite sa šećerom Neka vam je u slast.
Možda nekome ne odgovara svinjska mast, ali Ljuba je iz krajeva gdje se ona u razumnim količinama smatra lijekom. Tada vi slobodno koristite neko ulje, ali znajte da onda niste dobili Tolišku pogaču, nego npr. Novozagrebačku pogaču.
Ljuba je profesorica agroekonomike, kod hrane zaboravlja cost-benefit pristup i na prvo mjesto stavlja zdravlje. Tako tijesto radi od brašna iz lokalnog mlina, svinjska mast je također domaća kao i mlijeko i mliječne prerađevine. Ali, dragi moji s trinaestog kata zagrebačkog nebodera, koristite ono do čega najbrže dođete. I pazite da vas ne opljačkaju.
A sada malo o Tolisi i Toliškoj pogači.
Ime Tolise su svijetom pronijeli mnogi dobri i plemeniti Posavljaci. Danas je ona poznata po mnogo čemu ali najviše po Franjevačkom samostanu, te da je danas s područja župe Tolisa aktivno 35 svećenika i 19 redovnica, a tu su još i sjemeništarci, bogoslovi i kandidatice. Čak im po tome ni Pećnik kod Odžaka nije ravan, gdje su mnogi također osjetili poziv služenja Bogu i Narodu.
Dani Tolise
Već duži niz godina se u lipnju održava manifestacija „Dani Tolise“, kada se osim mnoštva događanja, s nestrpljenjem očekuje natjecanje u izboru najbolje pogače. Zbog velikog interesa broj natjecatelja je ograničen na petnaest, što od Tolišana i nije dobro prihvaćeno. Slavodobitnik se posebno slavi i u lokalnoj krčmi časti, a ako je žena, e onda ima posebno mjesto pri nedjeljnoj misi. Ako nema to mjesto, onda ćemo i to uredovati.
Ove se godine natjecanje za izbor najbolje pogače održalo 7. lipnja., a prvo mjesto je osvojila Kaja Dominković Ramina, s najviše mogućim brojem bodova. A da se i ove godine ozbiljno pristupilo, jamčilo je i prosudbeno povjerenstvo u čijem je radu sudjelovala i konzulica Republike Hrvatske u Orašju, gospođa Jadranka Modrić.
Nakon ocjenjivanja, sve su pogače poslužene posjetiteljima, a da bi svi brzo zaboravili na grozničavu borbu, natjecatelji su donijeli i priloge koji se danas uobičajeno jedu uz pogaču kao što su slanina, luk, suho meso, vrhnje, sir, a ove godinu uz sve navedeno, uz pogače su posluženi i svježe topljeni čvarci. Naravno, blizu je Slavonija pa se začuo i bećarac.
Nemojte biti tužni, velika je mogućnost da vas Katarina Hrnjkaš Dimitrijević i ja malo oslobodimo od naših priča, barem onoliko dugo koliko Katarina dobije godišnjeg odora. A mi mudorzbori se ionako dugo odmaramo, imam osjećaj od kada sam krenuo u ove profesionalne vode, iz kojih koncem rujna isplovljavam. Ne svojom voljom, šteta dobre plaće, skoro kao da sam načelnik neke općine. Pozdrav do sljedećeg susreta i dobar tek.



403 Forbidden
403 Forbidden
403 Forbidden


