Godišnje zarade milijardu kuna na koje poslodavci ne plaćaju namete

No, Ministarstvo financija brže-bolje je objavilo da se to ipak neće dogoditi i da će studenti početi plaćati porez tek na zarade iznad 5.050 kuna mjesečno, odnosno 60.600 kuna godišnje!

Poslodavci više vole 'jeftine' studente

Godine 2015. preko student-servisa je radilo oko 50 tisuća studenata, pa proizlazi da su u prosjeku zaradili oko 20 tisuća kuna, navodi Večernji list pišući o zamkama studentskog rada. No i taj prosjek krije velike razlike. Dok jedni rade samo preko ljeta, nemali broj studenata zarađuje preko servisa znatno više od prosječno plaćenih hrvatskih radnika.

U galami koja se digla posljednjih dana, stoga se nije čula i druga strana priče koja govori o zloupotrebi studentskog rada i nelojalnoj konkurenciji na tržištu.

Osim izvlačenja novca iz tvrtki preko studentskih isplata, događa se i istiskivanje radnika s radnih mjesta. Njih se zamjenjuje jeftinim studentima, pa ne čudi da je dosta tvrtki koje imaju više zaposlenih studenata nego radnika!

Najviše ih radi u Lidlu, DM-u, Šparu, McDonald'su...

To i ne čudi jer se studentska satnica kreće oko 20 kuna, a osim naknade, poslodavac za studenta plaća samo 12 posto provizije studentskim centrima te 5,5 posto doprinosa za slučaj ozljede na radu, koji se ne računaju u mirovinski staž.

Student koji radi cijeli mjesec poslodavca košta oko tri tisuće kuna, na što dolazi 500-tinjak kuna provizije i obavezne naknade.

Prema JOPPD obrascima vidi se da je studentski rad najzastupljeniji u stranim trgovačkim lancima poput DM-a, Špara, Lidla ili McDonald’sa koji je tradicionalna niša za studente.

I Plenković kao i Milanović povukao kočnicu

Bunili su se zbog toga i sindikati, a još je vlada Zorana Milanovića pripremila strože propise u tom području, no iz straha od reakcije studenata nije se usudila s time ići do kraja. I sada je premiejr Andrej Plenković krenuo u istom smjeru, no brzo je povukao kočnicu.

Večernji list piše kako je studentski rad svugdje u svijetu dodatno reguliran ne bi li se izbjegle zloupotrebe i poremećaji na tržištu, pa su rijetke države s punom slobodom zapošljavanja studenata.

U Njemačkoj su, recimo, sve zarade do 450 eura oslobođene plaćanja doprinosa, a preko te svote za studente se naplaćuje blaža stopa doprinosa. Ako rade manje od 20 sati tjedno, ne moraju plaćati zdravstveni doprinos, a uplata mirovinskih doprinosa je obavezna.

U Hrvatskoj su studenti žrtve nesređenih pravila baš kao i radnici jer mnogi među njima svjesno produljuju studentski status i izbjegavaju diplomirati kako bi radili preko studentskog servisa, premda im to ne ide u staž. Mnogi dobiju i otkaz čim diplomiraju iako su godinama radili na zahtjevnim radnim mjestima.