Škola mrcvari, prezaštićeni roditelji guše, ekrani ubijaju: Dr. Rajović otkriva kako spasiti klince dok nije kasno

Postoje razgovori koji vas zateknu. Razgovori koji vas natjeraju da zastanete, udahnete dublje i počnete drugačije gledati vlastitu svakodnevicu. Svaki razgovor s dr. Rankom Rajovićem upravo je takav. Ugodan, topao, zanimljiv, a u isto vrijeme uznemirujuće iskren i brutalno precizan. Jer, istina koju Rajović izgovara nije ona koju želimo čuti, ali je svakako ona koju moramo.

Današnje društvo suočeno je s tihom, ali ozbiljnom krizom - krizom odgoja, empatije i sposobnosti djece da se nose sa stvarnim svijetom. Dok se svi kunemo kako je sve u redu, djeca su nam postala prezaštićena, emotivno nezrela i ovisna o ekranima. Gube osjećaj za druge, izložena su nasilju, teško podnose poraze i odrastaju u virtualnom svijetu bez granica. A roditelji to, čini se, sve mirno gledaju.

Ovaj poznati stručnjak za dječji razvoj jedan je od najcjenjenijih autoriteta u regiji kad je riječ o odgoju i obrazovanju. Specijalist interne medicine, magistar neurofiziologije, doktor sportskih znanosti i šef Katedre za neuroznanost u odgoju i obrazovanju, čovjek koji je osmislio inovativni NTC sustav učenja. Učenje kroz igru, kako kaže, jedini je način da dijete zadrži zdrave kognitivne sposobnosti, motivaciju i ljubav prema znanju.

Misao vodilja u cijelom njegovom radu zapravo je jednostavna - djeca kroz igru najbolje uče i treba prestati učiti napamet. Ali to nije obična igra i igranje, tvrdi dr. Rajović. Riječ je o kompleksnim metodama koje liče na igru.

U razgovoru za net.hr dr. Rajović otvoreno govori o svim problemima modernog roditeljstva i obrazovanja, kako je odrastanje djece danas postalo igranje u balonu, zašto je prezaštićenost pogubna i čime se škole moraju baviti ako želimo odgajati otpornu, kreativnu i empatičnu djecu.

Averzija prema školi i znanju

“Djeca danas odrastaju u potpuno drugačijem svijetu – brzom, digitaliziranom, s mnogo ekrana i vrlo malo kretanja. Prije desetak godina djeca su više vremena provodila vani, slobodno se igrala i rješavala probleme u stvarnom svijetu. Danas su pažnja i razmišljanje sve fragmentiraniji. Neuroznanost traži na koji način pomoći učenicima i općenito djeci. Tako je nastao NTC sustav koji je temeljen na suvremenim znanstvenim saznanjima. U njegovoj osnovi nalazi se metodologija koja prati biološki razvoj dječjeg mozga. U okviru sustava razvijeni su obrazovni programi za djecu različite dobi, koji koriste konkretne tehnike – igre, zadatke i misaone izazove – kako bi se pažnja i druge kognitivne funkcije prirodno razvijale. Ako djetetu ne pružimo odgovarajuće poticaje u pravoj razvojnoj fazi, teško možemo očekivati stabilan fokus kasnije u školi.”

Rajović upozorava kako klasična škola i učenje napamet kod djece izazivaju stres, a upravo to iskustvo učenicima stvara dugoročnu averziju prema školi i znanju.

“Učenje napamet bez razumijevanja je mehaničko i često frustrirajuće. Dijete ne vidi smisao onoga što uči, a uz to osjeća pritisak da ne smije pogriješiti. To stvara kronični stres i gubitak motivacije. U mnogim europskim zemljama prelazi se na projektno učenje, istraživanje i timski rad. Mi potičemo dijete da griješi i uči iz pogrešaka. U posebnim dijelovima programima za djecu stvaramo zadatke u kojima je pogreška dio procesa učenja. Fokus nije na točnom odgovoru, već na misaonom putu do rješenja. Kada dijete kroz igru i logički izazov dolazi do zaključka, tada se učenje pretvara u osobni i uzbudljiv proces. Stres se smanjuje jer pogreške više nisu prijetnja, već prilika.”

'Znanje ne smije biti izvor stresa'

Sve veći broj djece danas traži pomoć psihologa, pa i psihijatra, a uzroci su višeslojni.

“Djeca osjećaju velik pritisak  i od roditelja i od sustava koji vrednuje isključivo rezultat. Mnogi učenici žele sve petice jer se boje neuspjeha, a ne zato što vole znanje. Tako škola gubi svoju svrhu. Cilj obrazovanja je razvoj cjelokupne osobnosti, a ne samo ocjenjivanje. Djecu treba učiti kako razmišljati, istraživati, griješiti i učiti iz toga. Roditelje i nastavnike potičemo da stvore podržavajuće okruženje. Znanje ne smije biti izvor stresa, već prostor za osobni rast i unutarnju sigurnost.”

Rajović često ističe da su računala brža u memoriranju i obradi podataka, pa djecu treba učiti onome što strojevi ne mogu  kreativnosti i idejama.

“Ako dijete učimo samo da pamti, pripremamo ga za prošlost  a ne za svijet koji dolazi. U NTC sustavu koristimo metode koje razvijaju kreativnost, asocijativno mišljenje i razumijevanje. Na primjer, kada želimo da djeca upamte pojmove, ne tražimo mehaničko pamćenje, već da nacrtaju izmišljene likove: Kamenko Šumić – šuma raste iz kamena, Jablanko Jagodić – jagode rastu na jablanu, Kromatin – Google Chrome logo na šahovskoj ploči. Cilj nije samo pamćenje pojma, već aktivacija misaonih procesa, mašte i apstraktnog mišljenja.”

Partija NTC šaha dr. Rajovića i Line Červara (na slici)

Kao posebno problematičan, Rajović navodi kanadski model obrazovanja.

“Iz najbolje namjere krenuli su s idejom da zaštite djecu od neugodnosti, pa su iz škola izbacili usmeno ispitivanje, natjecanja – kako netko ne bi bio tužan. Ali kada djeci oduzmemo stvarni svijet, mi ih zapravo ne pripremamo za život. Jedan slučaj koji sam već spominjao je slučaj učenice koja je, nakon što je njezina nastavnica pitala zašto nije dodala još nekoliko detalja u esej, napravila scenu. Sve je pobacala sa stola i otrčala ravnatelju, a roditelji su tražili da se nastavnici uruči upozorenje.”

Dijete mora naučiti osjećaj tuge i poraza

Poraz, smatra Rajović, mora biti sastavni dio odrastanja.

“Poraz je jedna od važnijih lekcija u razvoju djeteta. Ako dijete ne nauči gubiti, kako će razviti upornost? Kroz poraz dijete uči samorefleksiju, jača unutarnju motivaciju i razvija otpornost. Cilj nije da dijete odmah uspije, već da pokuša, pogriješi, razmisli i pokuša ponovno. Važno je razumjeti da ako stalno štitimo dijete od neuspjeha, stvaramo lažnu stvarnost, a to kasnije vodi do frustracija i anksioznosti. Dijete mora naučiti osjećaj tuge i poraza. Kako će se inače pripremiti za život?”

Djeca su, dodaje, danas zarobljena u virtualnom svijetu.

“Djeca su danas izložena digitalnom svijetu više nego ikad, ali ne kao alatu za učenje, već kao obliku pasivne zabave. Sve je brzo, sve je instant. Kada dijete ne zna što je dosada, ne razvija prirodnu unutarnju motivaciju. A upravo se iz dosade rađa kreativnost. Na NTC kampovima imamo dio dana kada promatramo djecu što rade kad im je dosadno... većina se igra, a manji dio pokazuje nervozu, nelagodu, razdražljivost – pa im se tada dodatno posvećujemo.”

Pogubna prezaštićenost

Jedan od ključnih problema modernog roditeljstva, kaže Rajović, upravo je prezaštićenost.

“Roditelji iz najbolje namjere štite djecu od svega – i problema, i tuge, i izazova. A upravo kroz izazove dijete raste. Ako roditelj stalno rješava probleme umjesto djeteta, dijete ne razvija sposobnost snalaženja. Roditeljima često kažem: ako sve radite umjesto djeteta, niste podrška – već prepreka njegovom razvoju. Djetetu je potreban prostor da pogriješi, da se bori, da pronađe rješenje. Samo tada razvija samopouzdanje i unutarnju snagu.”

Dr. Ranko Rajović na predavanju na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu (na slici)

 

Škola budućnosti po njegovoj viziji, razvija osobnost i sposobnost učenja, a ne mehaničko pamćenje.

“To je škola koja razvija sve dimenzije osobnosti – znanje, emocije, odnose, logiku, pokret i igru. Škola u kojoj djeca uče ne zato što moraju, već zato što žele. Na NTC kampovima, koji su dio šireg sustava, godinama eksperimentiramo s elementima škole budućnosti odnosno spajamo učenje i pokret, razvijamo timski rad, empatiju i rješavanje problema kroz zadatke temeljene na neuroznanosti.”

Dr. Rajović (na slici) na jednom od mnogih predavanja što ih održava u Hrvatskoj 

U Hrvatskoj je pokrenuto i nekoliko NTC centara, a najveći se nalazi u Radoboju, u Krapinsko-zagorskoj županiji.

“Tamo dolaze učitelji iz županije, radimo radionice za učenike, edukaciju roditelja i formiramo NTC sekcije u školama. Na NTC kampovima radimo na prototipu škole budućnosti – spajamo učenje i pokret, razvijamo timski rad, empatiju i rješavanje problema.  Uskoro nam počinje i NTC kamp u Šimunima gdje ćemo to i primjenivati. Sve o aktivnostima u Hrvatskoj i puno korisnih savjeta za roditelje, ali i aktivnosti za uzrast od 4 do 10 godina dostupni su i besplatni na web stranici www.ntchrvatska.com"

 

VAŽNE PORUKE DR. RAJOVIĆA

- Cilj obrazovanja je razvoj cjelokupne osobnosti, a ne samo ocjenjivanje. Učenje ne smije biti izvor stresa, već prostor za osobni rast i unutarnju sigurnost.

- Fokus u školama budućnosti nije na točnom odgovoru, već na misaonom putu do rješenja.

- Kad učenik uči napamet, pripremamo ga za prošlost, a ne za svijet koji dolazi

- Škola budućnosti mora razvijati ono što nas čini ljudima - sposobnost razmišljanja, osjećanja, suradnje i stvaranja.

- Poraz nije kraj, već početak pravog učenja i sazrijevanja.

- Empatija se uči kroz kontakt, igru i stvarne emocije.

- Prezaštićenost sputava razvoj samostalnosti i otpornosti.