Željko Stipić, čelnik sindikata Preporod,
jedinog koji je Vladin prijedlog za okončanje štrajka poslao na
izjašnjavanje članovima, objavio je na stranicama tog sindikata
opširno pismo u kojem je iznio dosad nepoznate detalje pregovora.
VEZANE VIJESTI
Nije gotovo? Nenastavno osoblje najavljuje
štrajk: 'Izigrani smo! Što je s našim dostojanstvom'
Odzvonilo praznim učionicama: 'Sretna sam što
ću učiti, a nisam sretna skraćivanjem praznika'
Mihalinec očekuje potpisivanje sporazuma u
četvrtak: 'Nećemo podržati štrajk nenastavnog
osoblja'
Napravio je to, kako je objasnio, jer je mnoštvo članova od njega
zatražilo da pokuša objasniti situaciju oko završetka štrajka i
potpisivanja Sporazuma o povećanju plaće.
Njegov osvrt u nastavku teksta prenosimo u cijelosti.
"Na sastanku, koji je održan u petak 29. studenoga,
prvom sastanku na kojem je sudjelovao i predsjednik Vlade, sa
strane Vlade inzistiralo se da povećanje plaće ide kroz dodatak,
a nikako ne kroz koeficijent i da se do povećanja dodatka
od 4% dođe u dinamici 3% od 1. prosinca 2019., 1% od 1 lipnja
2020. i 1% od 1 prosinca 2020. Ovo bi s zadnje povećanje bilo
uvjetno i ovisilo bi o eventualnom donošenju novih koeficijenata.
Na ovom se sastanku uopće nije spominjalo nikakvo razdvajanje
nastavnog i nenastavnog osoblja. Govorilo se isključivo o
dodatku i premijer je više puta obrazlagao zašto su Vladi
promjene koeficijenata apsolutno neprihvatljive. Na
ovom se sastanku uzgredno spomenuo i nematerijalni dio
ponude Vlade, kao što su npr. dokidanje anonimnih prijava i
donošenje akcijskog plana za borbu protiv nasilja. Sastanak je
završio bez dogovora.
Obrat
Na drugom sastanku, koji je održan u nedjelju popodne i
navečer, sudjelovali su, uz premijera i njegova predstojnika
Frku-Petešića te ministra Aladrovića, isključivo predsjednici
četiriju sindikata i Vilim Ribić. Sastanak
je održan u premijerovu kabinetu i ostali članovi pregovaračke
ekipe, kako sa strane Vlade tako i sa strane sindikata, nisu bili
uključeni u razgovore. Na ovom je sastanku premijer predložio da
se Sporazum sastoji od 6 točaka. Kraj štrajka od utorka; odluka
se donosi na tijelima, bez izjašnjavanja članstva;
koeficijenti se nastavnom osoblju dižu za 6.11-posto u tri
navrata (3% od 1. prosinca 2019., 1% od 1. lipnja 2019. i 2% od
1. siječnja 2021.) uvećanje plaće za 6,11% kroz dodatak za
plaću za nenastavno osoblje, osim tajnika i računovođa kojima bi
se povišica ostvarila kroz dodatak (6,11%) i koeficijente
(3%), prihvaćanje TKU-a i socijalni mir do kraja mandata. Drugu
ključnu promjenu, prva je napuštanje dodatka i prihvaćanje
koeficijenta, razjednačavanje nastavnog i nenastavnog osoblja,
premijer je ultimativno zatražio uz obrazloženje da promjena
koeficijenata nenastavnom osoblju izaziva lančanu reakciju u
drugim javnim službama. Unatoč protivljenju sindikata, premijer
je ostao nepopustljiv. Sastanak je završio dogovorom da će
SHU i NSZSŠH na svojim tijelima provjeriti prihvatljivost
Sporazuma, dok će Sindikat Preporod, ako Glavno vijeće tako
odluči, provesti izjašnjavanje članstva.
Koeficijenti tajnicima i računovođama
Jučerašnji je sastanak imao dva dijela i poslije njega je
uslijedilo obraćanje medijima. Prvi dio sastanka održan je
u premijerovu uredu i na njemu su sudjelovali samo predsjednici
sindikata. Na ovom se sastanku još jednom prošlo kroz sadržaj
„dogovora“. U premijerovu istupu nije bilo značajnijih
odstupanja u odnosu na „dogovor“ od prethodnog dana. Jedino je
rečeno da će se povišica plaće za tajnike i računovođe provesti u
cijelosti kroz uvećanje koeficijenata. Nikakav pisani tekst
sporazuma sindikati nisu dobili. Čak je u jednom trenutku rečeno
da je inzistiranje na pisanom sporazumu iskaz nepovjerenja
sindikalne strane u dobre namjere Vlade. U drugom dijelu
sastanka, koji je održan u velikoj dvorani, svim su sindikalnim
predstavnicima još jednom predstavljene točke „dogovora“. Na
presici, koja je uslijedila nakon sastanka, Andrej Plenković u
ime Vlade i Branimir Mihalinec u ime sindikata, zajednički
su predstavili sadržaj „dogovora“.
90% – 10%
Toliko o sastancima u Vladi, sad nešto i o nekim drugim
događanjima vezanim uz ovaj štrajk. Naš je sindikat jučer
proveo izjašnjavanje o sadržaju Dodatka II. Temeljnom kolektivnom
ugovoru. Razumljivo je da je o samom potpisivanju bilo
nešto više negodovanja nego što je uobičajeno. Ovomu je razlog
što nikada nismo provodili izjašnjavanje u vrijeme štrajka.
Naravno, kad smo donosili odluku o provedbi izjašnjavanja, mi smo
znali za veliku vjerojatnost da će na tijelima dvaju sindikata
proći odluka o prihvatljivosti Sporazuma. Iz razumljivog razloga
ovo nismo mogli komunicirati s našim članovima. Nismo mogli
odgoditi izjašnjavanje za neki drugi dan jer je već
prethodno za utorak zakazan posljednji sastanak o Dodatku TKU-a,
a prethodno je već odgođeno donošenje odluke, među ostalim, i
zato što je naš sindikat kasnio s izjašnjavanjem.
Izjašnjavanje je, na kraju, bez većih problema provedeno i
rezultat (90% – 10%) naš sindikat obvezuje na potpisivanje
Dodataka koje će biti upriličeno u četvrtak.
Vjerodostojnost
Danas i sutra, kolegice i kolege, po prvi puta od kada
postojimo, provodimo drugo izjašnjavanje u svega tri dana. U
prvom su nam izjašnjavanju neki zamjerali što ga provodimo iako
ga drugi sindikati ne provode. Predbacivalo nam se i što
izjašnjavanje traje istovremeno sa štrajkom. U drugom nam se
izjašnjavanju prigovara da izjašnjavanje nepotrebno jer
rezultat neće ništa promijeniti. Naše izjašnjavanje važno je iz
dva razloga. Prvi se razlog tiče vjerodostojnosti našeg
sindikata. Mi smo odavno uveli praksu izravnog izjašnjavanja
članstva prije potpisivanja sporazum ili ugovora s Vladom. Na
ovom smo rješenju ustrajali svih ovih godina, te bi bilo, u
najmanju ruku skandalozno, da od „našeg“ rješenja odustanemo sada
kad su ga, vođeni našim primjerom, prihvatili drugi
sindikati. Drugi je razlog taj što će baš naše
izjašnjavanje omogućiti da se sazna kakvu podršku
dogovoreno rješenje ima među onima na koje se izravno
odnosi.
Podijeli pa vladaj
Završetkom ovog štrajka, upravo zbog rješenja da se nastavnom
osoblju plaće uvećavaju koeficijentima a nenastavnom dodacima,
mogla bi se produbiti podjela između onih koji u školama rade u
nastavi ili izvan nje. To što su jedni povišicu ostvarili kroz
povećanje koeficijenta, a drugi kroz dodatak splet je različitih
okolnosti. Jednoobrazno rješenje objektivno je bilo puno lakše
„izgurati“ kroz dodatak, nego kroz koeficijente. No, kad
priča nije od početka krenula kako je trebala i morala, jako je
teško kasnije bilo resetirati cijelu priču. Kada se ovomu doda da
se priča o koeficijentima „bildala“ s različitih strana i do
neviđenih razmjera, zauzimanje za pronalazak optimalnog rješenja,
sa svakim je tjednom štrajka postajalo sve teže i
riskantnije.
Koeficijenti ili dodatak?
Ono što nikako ne smijemo smetnuti s uma neosporna je
činjenica da su i koeficijent i dodatak, uz osnovicu, tek
instrumenti za korekciju plaće. Dakle, i koeficijentima i
dodacima uspostavljen je postojeći nepravedan sustav plaća u
javnim službama. Dostojanstvo, koje se proteklih dana toliko puta
spominjalo, uspostavlja se ili dovodi u pitanje i koeficijentima
i dodacima. Do ovoga štrajka sindikati, za razliku od dodataka,
nisu imali nikakva utjecaja na koeficijente. Štrajkom smo
postigli, po prvi puta, da Vlada, primorana pritiskom, promijeni
koeficijente zaposlenima u školama. Možda nekim budućim štrajkom
uspijemo koeficijente ugraditi u kolektivni ugovor. Tek kada bi
se ovo dogodilo, mogli bismo reći da su sindikati ostvarili puni
utjecaj na plaće. Ako netko misli da se ovo može postići bez
dobro organiziranih sindikata, taj ili ništa ne razumije ili
prosvjeti i prosvjetarima ne želi dobro.
Prilika, a ne problem
Ponešto želim reći i o nastavničkim grupama koje su imale
interesantnu ulogu kako u pripremi prosvjeda tako i u
provedbi samoga štrajka na terenu. Riječ je o fenomenu koji
primarno ne smijemo doživljavati kao problem, nego kao svojevrsnu
priliku. Činjenica je da su sindikati prilično zastarjele
organizacije. Informacije u oba smjera, iz središnjice prema
podružnicama i članstvu kao i od članstva i podružnica prema
središnjici, idu presporo. Procedure donošenja odluka u
sindikalnim su organizacijama presložene. U nastavničkim
grupama sve ide posve suprotno. Unutar grupa se komunicira
brzo, ponekad čak i „prebrzo“. Hijerarhije i procedura
gotovo da i nema. U sindikatima imamo višak odgovornosti, a
manjak slobode, a u grupama imamo višak slobode, a manjak
odgovornosti. Nikako neće biti dobro ako posljedica
ovog štrajka bude antagoniziranje odnosa između školski sindikat
i nastavničkih grupa. Šteta će biti ako sindikati
odgovornost sa sebe pokušaju prevaliti na nastavničke grupe. U
borbi za primjerene plaće zaposlenika u školama, a posebice u
prevažnoj borbi koja nam tek predstoji, a to je zaustavljanje ili
barem usporavanje brojnih restrikcija koje se školstvu i
zaposlenima u školama pripremaju, ozbiljnog će posla biti i za
sindikate i za nastavničke grupe i za strukovne udruge i za
udruge roditelja i za mnoge druge.
Slabljenje sindikata
Na kraju, najveća pobjeda svih onih koji prosvjeti i
prosvjetarima ne žele dobro, a takvih, u ovom štrajku smo se u to
mogli na različite načine uvjeriti, itekako ima, bit će ako
iz ovog štrajka sindikati izađu toliko oslabljeni da će
pružanje otpora outsourcingu, licenciranju, vaučerima,
zatvaranju i spajanju škola, političkom utjecaju na
upravljanje školama i sl. – biti teško izvedivo ili čak
nemoguće. Puno toga u školskim sindikatima treba mijenjati,
no pogubno će biti ako radi odreska budemo išli
zaklati kravu.
Za vrijeme trajanja sastanaka, o kojima pišem na početku,
pridržavao sam se dogovora da s detaljima, dok traju
sastanci, ne izlazimo u javnost. Sada, kada je štrajk iza nas,
važno je da spomenuta događanja ne budu prešućena. Možda je ovaj
osvrt predugačak, možda u nekim dijelovima i zamoran za čitanje,
no napisan je, nema razloga da mi ne vjerujete, u jednom
dahu, nikakve mu skice nisu prethodile, za dotjerivanja nije bilo
vremena… Ako neki stavovi ili viđenja proteklih događanja,
izazovu reakcije ili čak i oštra protivljenja, bit će to
siguran znak da posao nije bio uzaludan."