Poštar u Petrinji sada zvoni 10 puta: Ima pošte, ali nema ni kuća ni stanara

Grad su ljudi, a ljudi nema. Svaku ulicu, svaki ulaz i svaki sandučić u centru grada zna gospodin Predrag Grbeša, za Petrinjce poštar Peđa. Pisma i poštu nosi, ali ih nema kome dostaviti.

"Je li teško naći korisnike? Zbilja je, pokušavamo na sve načine, telefonom i preko prijatelja zovem da nam se jave. Svi će oni dobiti svoja pisma. I danas sam prošao ovuda i sreo sam jednu ženu koja je čekala statičara. Ne zna se tko je bio sretniji, ona i ja. Presretan sam kada nekog sretnem", kaže nam poštar Predrag Grbeša i dodaje:

Inače bismo i ljude pitali kakav je njihov poštar - ali ovdje nemamo s kim razgovarati. Peđa ih još traži po Krku, Karlovcu, Zagrebu. Iako su rasuti po cijeloj Hrvatskoj, poštari su uspjeli u kratkom roku većini dostaviti mirovinu i socijalnu pomoć.

"Tu ne zvonim, ovako ulazim u haustor, jedan moj haustor, od mog prijatelja. Ako me trebate, nazovite me. Ja da sada imam poštu ja ga nazovem i nađemo se", kaže.

Zbog potresa nisu prestali raditi, dostava nije stala, ali ulazak u svaki haustor je za njih težak.

U trenutku potresa Predrag je stajao na ovom mjestu, kod javnog bilježnika. Nekoliko metara dalje ispred škole bio je njegov kolega, Siniša Kadečka. Ostao je zarobljen u svom vozilu, a naše kamere snimile su ga kada je hitnom stigao u sisačku bolnicu, i prošlog tjedna na kućnom oporavku.

Tvoj poštar te traži

"Tko god kaže da se ne boji to je laž, nema kamo. Vatrogasci su podigli jedan komad, onda su me preko suvozačkog mjesta pitali jel' mičem noge i izvukli", rekao je 7. siječnja poštar Siniša Kadečka.

Uništena su i dva poštanska ureda pa tako i onaj u kojem je radio poštar s najduljim stažom na Banovini. Gospodin Gerardo Biljan, poznat kao poštar Geri, po ovom kraju poštu nosi već 35 godina.

"Na mom stolu to još sve stoji žbuka i zid, da nisam izašao vanka mi sada ne bi pričali", govori Gerardo Biljan.

U ove zgrade ulaziti više ne mora. Jer, stanari su iselili, nema više ni pošte ni trgovina.

"Svi ljudi su iseljeni, pet ulaza, sto stanova je iseljeno. Bili su dobili crvenu naljepnicu. Kako vam je gledati ovo sve prazno? Bezveze, sve sablasno, navikao si na te ljude, sad sve prazno... teško...", govori.

Poštar Geri više ne zvoni dva puta, nego i pet, deset, dvadeset puta. U nadi da će nekoga pronaći.... Gospođi Maji je jutros dostavio paket.

"Kad je netko pozvoni na vrata iznenadiš se, nikog ne očekuješ i onda te poštar iznenadi s paketom, svaka čast", ističe Maja Begić.

Za svoje Banovince raseljene po cijeloj zemlji imaju poštu, ali i poruku: tvoj poštar te traži.