U noći sa subote na nedjelju u zagrebačkom noćnom klubu Super
Super nepoznati napadač bacio je suzavac na posjetitelje.
Iako razlog napada nije poznat, sumnja se da je on bio usmjeren
na pripadnike LGBT zajednice, zbog čega su na Trgu žrtava fašizma
u ponedjeljak navečer održani i masovni prosvjed nazvan 'Ljubav
jest i ostaje jača od mržnje', na kojem se skupilo tisuću ljudi.
Na redakcijski mail
Jutarnjeg lista
stiglo je pismo tete jedne
od djevojaka koja se zatekla u tom trenutku u klubu, a koja je
potaknuta ovim groznim napadom uputila apel napadaču.
Njezino pismo prenosimo u cijelosti:
'Tebi koji si bacio suzavac….
Već dva dana pokušavam u svojoj glavi opravdati tvoj čin.
Želim vjerovati da si u dubini duše dobar dečko, da si nečiji
ljubljeni sin i brat. Da si imao lijepo djetinjstvo u kojem si
imao iskrene prijatelje i doživljaje koje pamtiš i prepričavaš i
sve ono što klincu za sreću treba. Želim vjerovati da i sad imaš
društvo u kvartu s kojim ispijaš pivo uz nogomet. Želim vjerovati
u tvoj lijep život. Želim vjerovati da je povod za ovaj besmislen
čin krivo društvo i predrasude, oni su ti prenijeli krivu poruku.
Ne želim vjerovati da čovjek ničim izazvan može osjećati toliku
mržnju prema nečem drugačijem.
Opravdavam te, jer tako mi je lakše. Nitko ti nikada nije
rekao da je mržnja neznanje. Ne želim vjerovati, stvarno ne
želim, da su ljudi bez razloga sposobni mrziti. Pogotovo ne
moju Emu.
Ne poznaješ je.
Vjerujem da si još mlad, ali nadam se da ćeš jednom imati
nećake koje ćeš obožavati. Imat će možda isto rupice na obrazima
kad se smiju, trčat će s pola ulice tebi u zagrljaj i slati ti
pisma u daleki grad kad budeš sam i bolestan. Izgledat će
beskrajno slatko kad im ispadnu mliječni zubi i kad ti donesu
prvi nespretni sastav posvećen baš tebi. Nosit će prsten na tvom
vjenčanju uz poseban osmijeh, bit će malo i dosadni dok iznova i
iznova žele iste igre. Ali ganut će te obilje ljubavi kojom će te
zasipati.
Zaista se nadam se da ćeš jednog dana imati nećake koje ćeš
voljeti. Onako kako ja volim Emu.
Ona je divno dijete. Nježna, dobrodušna, obzirna, pristojna,
pametna, odgovorna. Jednostavno draga. Ona je dijete kakvo želi
svaki roditelj, takva je cijeli svoj mladi život. I svi vole
Emu.
Zato je prvo rekla meni. Pozvala me je u svoju studentsku
sobicu i napisala mi na papir. Strašnu istinu. Nije imala
hrabrosti izreći to. Ono što je izjeda, čega se boji, ono
zbog čega će je ljudi kao ti osuđivati.
Zagrlila sam je. Rekla je, molim te, nemoj me prestati
voljeti. Slomilo mi se srce. Kao bi itko nju mogao prestati
voljeti. I zašto?
Razumljivo. Želim sve najbolje za Emu. Ona to zaslužuje.
Slobodu, nesputanost i lakoću koju pruža mladost. Prve ljubavi i
poljupce. Prve pogrešne izbore i padove iza kojih se ustaje jači.
Ona ne zaslužuje da se srami sebe. Jer nikada nikom nije
napravila ništa nažao.
Znam da je čeka trnovit put. Zato jer je drugačija baš ovdje,
u ovoj našoj maloj i naivnoj zemlji. U zemlji u kojoj je najveća
prijetnja klinac koji se usudio biti različit i pokazati to.
Moja misija je ohrabriti Emu, ne dopustiti da je slome. Oni
koji ne prihvaćaju drugačije.
Ona zaslužuje sve što ti imaš. ZAŠTO MISLIŠ DA ZASLUŽUJEŠ
VIŠE OD NJE?
Nisi učinio ništa posebno da njoj možeš uskratiti pravo koje
ćeš sam iskoristiti. Pravo na ljubav! Pravo na slobodu
ljubavi!
Ona se s razlogom boji. Ljudi poput tebe negdje u Siriji Emu
bi bacili s najviše zgrade ili bi je kamenovali. Jesi li toga
svjestan? Zaista želiš biti najmračnija sila ovog svijeta u kojem
sve češće zlo pobjeđuje dobro?
Znam da ćeš pročitati ovo. Negdje. Znam da nisi bio sam,
uvijek je lakše u grupi ako te vode ideje za koje osjećaš da nisu
ispravne.
Znam da ćeš se smijati u društvu. Ali sam u svojoj sobi,
sjeti se mog pitanja. Da ti ga ponovim? ZAŠTO MISLIŠ DA
ZASLUŽUJEŠ VIŠE OD NJE? Razmisli….
I jednom kad budeš bezuvjetnom ljubavi volio svog nećaka,
shvatit ćeš. Vjerujem, moram vjerovati da hoćeš…', piše u
pismu objavljenom u
Jutarnjem listu.