Ni korona, niti potres nisu zaustavili gradnju sljemenske žičare: Pogledajte kako napreduju radovi

Sljemenska žičara otvorena je 27. srpnja 1963. godine, a prvog čovjeka metropole uznemiruje već više od desetljeća. Godine su prolazile, rokove se prolongiralo, cijena izgradnje sve više rasla, a gondole se njihale sve udaljenije tek negdje u sjećanju Zagrepčana i Zagrepčanki, koje je u međuvremenu dobrano zanjihao potres. 

''Sav posao i sav trud koji je dosad uložen u sve sljemenske sadržaje te njihovo unapređivanje - sve je to uzaludno ako Sljeme ne povežemo žičarom sa Zagrebom. Zato je to naš zadatak, koji trebamo dovršiti do kraja našeg mandata. Za očekivati je da će jedan tako velik projekt biti težak oko 25 milijuna eura, a bude li sve teklo po planovima, žičara bi morala početi raditi do kraja 2008.'', poručio je Milan Bandić u studenome 2005., godinu prije nego je stara žičara prevezla posljednje putnike i putnice.  Bližimo se sredini srpnja 2020., a najbliže novoj mitskoj žičari što su Zagrepčani i Zagrepčanke te njihovi gosti i gošće mogli doživjeti bila je ona jedna nova gondola predstavljena u Ledenom parku na Trgu kralja Tomislava u sklopu izvlačenja startnih brojeva za žensku slalomsku utrku Audi FIS Svjetskog skijaškog kupa Snow Queen Trophy 2018. A najbliže što je Milan Bandić bio otvaranju žičare bilo je kada je te iste godine prisutstvovao ceremoniji puštanja u promet obnovljene žičare u Sarajevu koja povezuje grad s planinom Trebević.

Milan Bandić i suradnici 'davno nekad' u vožnji sljemenskom žičarom (Matija Habljak/VL) Dugo je vladala velika dilema: što (ne)će prije biti gotovo - rotor ili žičara? Dugo je trajalo s obzirom na višegodišnje najave rekonstrukcije, ali rotor je prije nekoliko mjeseci nakon nešto više od godinu dana radova pušten u promet. Doduše, mnogi i dalje dvoje oko svrhovitosti cijelog projekta s obzirom na to da se i dalje čeka realizacija prijeko potrebnog i nebrojeno puta najavljivanog Jarunskog mosta. Rokova je kroz godine i za žičaru bilo mnogo, a sada se čeka kraj rujna, naime, koronavirus je malo dodatno poremetio planove pa će proći još jedno ljeto i tek bi se na jesen građani i građanke mogli ponovno voziti žičarom na Sljeme. 

Na "megaprojekt" težak oko više od 500 milijuna kuna kroz godine je bilo i 'milijun' kritika, a nejasan troškovnik i porast cijene bili su među najčešćim razlozima, na što je iscrpno u više navrata upozoravala i RTL-ova Potraga. Naime, kada se prvi put počelo govoriti o gradnji žičare spominjala se svota od 142 milijuna, a u međuvremenu se popela do 560 milijuna.

Polemiku je u javnosti izazvala i međupostaja Brestovac jer se postavilo pitanje je je li ona uopće potrebna ili je netko bacio oko na zemljište s obzirom na to da velik dio zemljišta oko Brestovca pripada Dječjoj bolnici Srebrnjak, a nisu rijetki ni oni koji strahuju da bi žičara mogla završiti i problematično kao u slučaju rukometnih dvorana.

Radovi na žičari ulaze u završnu fazu. Nova se gradi na trasi stare, ali će nova imati više gondola, njih 80-ak, u koje će se moći smjestiti 10 putnika i vozit će brže - vožnja od početne stanice do vidikovca trajat će 16 minuta. Gradnja se odvija u četiri faze, a radovi na izgradnji posljednje faze počeli su 25. siječnja 2019.  Hoće li se žičara isplatiti? 

Nova sljemenska žičara sa svojih 5.017 metara bit će jedna od najdužih u Europi. Imat će 84 kabine s po 10 sjedećih mjesta i u jednom satu će moći prevesti 1.500 putnika i putnica. Što se tiče cijena karata, planirano je da jedna cijena bude za stanovnike, a druga za turiste. O konkretnim iznosima nije službeno i javno bila riječ, no spominjalo se da bi povratna karta za stanovnike trebala iznositi 50 kuna, a za turiste 100 kuna. 

Pitanje je tko će si to moći priuštiti, a gradska oporba, kao ni mnogi građani i građanke ne spori da je žičara potrebna, ali smatraju da je upitno ima li za to novca i je li bila potrebna baš sada. U vrijeme pandemije koronavirusa i nakon udara potresa mnogima je cijela priča oko žičare izazvala dodatno gorak okus u ustima, a zasad je možda kakva-takva utjeha da budućim generacijama u međuvremenu neće kao baština biti ostavljena još veća cifra za otplatu.