Kakve makine voze hrvatski svećenici?

Nedavno predstavljena biskupska palača od oniksa za mnoge hrvatske hrađane bila je previše. Čak i da je, kako su to pokušali prikazati biskupi, velebno zdanje na zagrebačkom Ksaveru donacijama financirala Talijanska biskupska konferencija.

Nažalost, zgrada vrijedna 16,5 milijuna eura samo je kap u moru raskoši i luksuza hrvatskih biskupa i svećenika.

Deseci su primjera da je biskupe napustila svaka skromnost, od splitskog nadbiskupa koji stoluje u luksuzno uređenoj palači s pogledom na beskućnike koje nikada nije posjetio, preko šibenskog koji si je već sredio grobnicu u katedrali i umirovljeničku rezidenciju u vili iznad mora, do splitskih franjevaca koji su si u turističkoj zoni podigli klerikat površine 15.000 kvadrata, a velebne investicije idu dalje, u Udbini, Solinu, Kninu i drugim mjestima.

Poput kakvog menadžera, kardinal Bozanić vozi se Citroenom C5 vrijednim 35.000 eura, gospićki biskup Mile Bogović Hondinim terencem, velečasni Andrija Vrbanić Mercedesom od 46.000 eura, a don Anđelko Kaćunko razbacuje se posebno naručenim registarskim pločicama od 8.000 kuna, piše tjednik Novosti.

"Split ima novi biskupski dvor, Varaždin ima novi, Sisak je prije nekoliko dana sklopio ugovor o gradnji...", nastavlja nabrajati Hrvoje Cirkvenec, opisujući kako je najveća zgrada u Požegi, u centru siromašne županije, biskupski dvor opasan zidinama i kamerama. Od koga se biskup ogradio? Od raje. Hrvatski crkveni vrh je potpuno odvojen od života građana, oni ne plaćaju račune, nemaju kredite, ne brinu kako će 'tankati' automobile. Oslobođeni su svih ljudskih briga i njihovo je javno djelovanje potpuno izvan realiteta društva u kojem žive", kaže mladi teolog Hrvoje Cirkvenec, urednik vjerskog portala Križ života, kojem je krajnje sumnjiva i tvrdnja da je glavnina novca stigla od talijanske crkve.

Milijuni iz državnog proračuna

Kako procjenjuju Novosti, od 1998, od sklapanja ugovora s Vatikanom, iz državnog proračuna Crkvi je isplaćena ukupno 3,1 milijarda kuna ili 424 milijuna eura samo na osnovu najvažnije stavke, koja se odnosi na uzdržavanje klera, gradnju crkava i doprinos za karitativnu djelatnost. U procjene o tome koliko Crkva uprihođuje od lokalne države nisu se upuštali, kao ni u procjene o tome koliko zarađuje svojim redovnim poslovanjem. Naime, od donacija vjernika i naplatom svojih usluga prema tzv. taksovnicima, sprovod stoji 300, sveta potvrda 100, a vjenčanje 300 kuna, pri čemu je, ugovorom s RH, Crkva oslobođena poreza.

Spomenuti iznos iz državnog proračuna, težak 500 milijuna eura, dovoljan da se, primjerice, izgradi nekih četiri-pet tisuća stanova. Stoga je jedan od većih apsurda ugovora RH s Vatikanom to što se Crkvi, uz ove goleme dotacije, još jamči i povrat svih nekretnina oduzetih nakon 1945. godine, a one su po svoj prilici vrijedne narednih pola milijarde eura.

arti-201103240043006 arti-201103160775006 arti-201103240458006