Kako su Kerum i prethodnici ubili Split?

Premda je drugi u Hrvatskoj prema broju stanovnika, Split nije uspio ući niti u Forbesovu konkurenciju za listu najboljih gradova jer su svi njegovi poduzetnici poslovali s gubitkom. 2008. godine na listi je bio 9., ispred Velike Gorice, Bjelovara, Samobora, Poreča...

"Kako nećemo propast kad ne znamo proizvest ni krumpire? Neki dan u trgovini gledam i biram između brazilskog, kineskog, mađarskog i šta ja znam čijeg, i pitam: A di je naš krumpir? Prodavačica kaže: Nema!", sažima dijagnozu legendarni splitski direktor Ivica Karninčić, čovjek koji je vodio Dalmaciju Dugi Rat dok je bila jedan od najvećih izvoznika u bivšoj Jugoslaviji, pa je početkom devedesetih otišao u Milano i tamo ostvario poslovnu karijeru. Sada je u mirovini, pije kave po splitskim kafićima i sluša ljude kako se žale.

"U bivšoj Jugoslaviji je, osim Zagreba, Split imao najjaču industriju. Nova je vlast od devedesetih poželjela da Hrvatska bude lijepa država, a tvornice baš i nisu lijepe. I tako je u tri godine u Splitu nestalo 50 tisuća proizvodnih radnih mjesta. Zapošljavali su se u općinama, županiji, bankama, trgovini... dakle, u uslužnim djelatnostima. Svi u Splitu vidjeli su da ne ide dobro, pa je vlast osvojila Lista Velog Mista, poduzetnici. Cijelog mandata glavna riječ im je bila - GUP. Samo su gledali kako će prenamijeniti zemljište i graditi. Nitko nije spomenuo da bi se nešto proizvodilo. Zamijenio ih je Željko Kerum i prvo što je njegova vlast radila bila je - promjena GUP-a", rekao je Karninčić Jutarnjem listu</em . U Splitu nema proizvodnje, ali nije postao ni turistički zanimljiv premda je središte turističke regije. Karninčić kaže da važnost Splita kao luke precjenjena, jer ionako nema robe koju bi izvozio. Kaže da nema ni krumpira, ali zato ima više trgovina talijanskim cipelama nego u Milanu, gdje je godinama živio. "Dekan splitskog Ekonomskog fakulteta Branko Grčić razloge za ekonomsku propast grada također vidi u gašenju proizvodnje i procvatu trgovine. Dodatna nesreća je da u kontinuitetu ima vlast koja rješava svoje parcijalne interese, a ne stvara uvjete za razvoj poduzetništva", kaže Grčić.

Svi šetaju i piju kavu

No, unatoč mračnim brojkama, koje govore o padu dobiti, padu prihoda, rastu nezaposlenosti, tvrdi da se u Splitu dobro živi i kad se ne radi. S njim mišljenje dijeli i Hrvoje Marušić, predsjednik HUP-a za Dalmaciju. "Prošetajte sada uz obalu i vidjet ćete barem 10 tisuća ljudi kako ispijaju kavu i ne djeluju sirotinjski iako ih je većina nezaposlena. Žive od socijale, mamine penzije, bratove plaće" kaže Marušić. U Splitu je jako važno kako izgledate i kakav dojam ostavljate, potvrđuju Splićani sa zagrebačkim adresama. "Uvijek se nekako nađe novac za lijepu odjeću i dobru hranu, dizat će se krediti u beskraj samo da se pokažemo", svjedoče. Zaključuju da su Splićani u stvari estete. Žele imati lijep grad, nenagrđen tvornicama, lijepe kafiće. Tablice o uspjehu ili neuspjehu njihovih poduzeća nemaju estetsku vrijednost, pa malo koga zanimaju.

arti-201004220138006