Kako nam je pet klinaca osvjetlalo obraz i hoće li predsjednica jednog dana biti i moja bejbi-siterica

Ljeto nam je burno, tjedan nam je buran, i tu nema popuštanja. Naši srednjoškolci postali svjetski prvaci u debatiranju, i to je uz božanstveni glas Mie Negovetić najljepše što nam se dogodilo u tjednu koji je iza nas. Hrvatska je opet pokazala da ima dva lica, turistička nam je sezona rekordna, predsjednica je otvorila ured u Splitu, a vijesti o nesretnom Tomislavu Salopeku i dalje nema. Kome idu mudri umnjaci, a kome truli karijesi, saznajte u još jednom pregledu tjedna.

Kako nam je pet klinaca osvjetlalo obraz?

Imamo svjetske prvake u debatiranju. Naši klinci – srednjoškolci otputovali u Singapur na Svjetsko prvenstvo, pa tamo pomeli konkurenciju. Bilo je inspirativno slušati izjave tih malih mudrica kada su po povratku sletjeli na Pleso, a novinari im pod nos gurnuli mikrofone. Posebno je inspirativno kada znamo da ti klinci dolaze iz zemlje u kojoj se debate uglavnom svode na međusobno psovanje majke, zemlje u kojoj se svakoga tko mudro iznosi stav posprdno pita – pa što ti to filozofiraš? Bravo klinci, kapa do poda, i molim vas… kada završite školovanje, ostanite u zemlji i mijenjajte stvari, samo takvi kao vi to mogu. Dao bih vam sto, ali po pravilima redakcije mogu samo maksimalna tri mudra umnjaka.

Koliko se puta moramo uvjeravati kako Hrvatska ima dva lica?

Mia Negovetić, to je ime koje je obilježilo lokalna zbivanja prošlog tjedna. Kroz glasnice tog malenog, talentiranog stvorenja izašlo je ono lice Hrvatske na koje sam ponosan. U trenu u kojem je Mia zapjevala himnu, vojni mimohod koji je klizio Zagrebom gradom dobio je svoj smisao. Pred očima nacije događalo se nešto dostojanstveno, nešto uzvišeno, nešto što tom ofucanom i potrošenom pridjevu 'domoljubno' ipak daje puni smisao. Mnogi su prstići poletjeli facebook zidovima prenoseći emocije, prenoseći ponos. Poletjeli su mnogi prstići, pa su tako poletjeli i moji. Otrijeznili smo se idućeg dana, za kninske proslave. Ne prijepodne, kada je na desetke tisuća časnih ljudi došlo na dostojanstven način obilježiti dane slave. Otrijeznili smo se u onim pripitim poslijepodnevnim i večernjim satima, kada se reporterka Nataša Božić javljala uživo, u središnje vijesti RTL-a, a iza njenih leđa je nakupina žitelja radosno započela klicati odu o spremnosti na dom. Otrijeznili smo se na početku koncerta Marka Perkovića Thompsona, u onom grlatom, osamdeset tisuća glasnica teškom pokliču – Za dom spremni! Otrijeznili smo se, i po ne znam koji put se uvjerili da Hrvatska zaista ima dva lica. Jedno lice pokazuju ti grlati, rabijatni likovi spremni za dom, drugo lice pokazujemo mi, koji Hrvatsku volimo na način na koji ju je zdravo voljeti, promovirajući civilizacijske vrijednosti koje je čine zemljom boljom za život, koje je ne drže u glibu, nego je guraju naprijed. Otrijeznili smo se, i mnogi su prstići poletjeli facebook zidovima, od srama brišući statuse ispisane prethodnog dana. Šteta… bilo je lijepo dok je trajalo. I bilo je božanstveno slušati Miu Negovetić. Malena, ali mudra, i bez puno razmišljanja dajem joj tri mudra umnjaka.

Koliko su mučne metode stjecanja harema lijepih djevica?

Vijesti o Tomislavu Salopeku nema, i to je najtužnija činjenica tjedna koji je iza nas. Čovjek je otet, niti kriv, niti dužan, i to je jednostavno tako, s tom se činjenicom moramo pomiriti. Živimo u takvom svijetu, i imam još lošiju vijest – bit će još gore. Previše je civilizacijskih podjela među svjetovima, previše je notornih idiota na planeti, idiota koji si daju za pravo tumačiti Kuran, Toru ili Bibliju kako je njih volja. To je jedno romantično – ogorčeno tumačenje. Ono pravo se krije ispod te fasade. Previše je borbe za pare, za vlast, za moć, za resurse, za hareme lijepih djevica. A uz sve to, svijet se previše ubrzao, svaki idiot može u kakvoj nedođiji oteti putnika namjernika, ili radnika multinacionalne kompanije, svaki ga idiot može oteti, pa već u roku pet minuta svoje sulude ucjene plasirati on line. Svakoj usijanoj glavi savjetujemo da odvoji časni Islam od ovakvih gnjusnih terorističkih spodoba. Čekamo dobre vijesti, nadamo se da ćemo za tjedan dana, u idućem pregledu tjedna, pisati dobre Salopek vijesti. A do tada, Tomislavovoj obitelji želimo svako dobro i tonu živaca. U tom duhu, obitelji i radnoj diplomaciji dajem tri mudra umnjaka.

Iz koje to jame dolaze vijesti o rekordnoj sezoni?

Javljaju na televiziji da će ova turistička sezona biti uvjerljivo najuspješnija, kako se to ono gordo kaže – rekordna. Broj noćenja će biti veći za dvadeset posto, potrošnja jednako tako, država će utržiti 20% više od PDV-a. Ministar Lorencin je sretne vijesti javio iz neke jame u Istri. Pozvao je tamo novinare, opalio prezu na projektor na zidu pećine, pa se busao u prsa sve u šesnaest. Tamo je rekao da je i rekordna sezona proizišla iz dobre analize prošlogodišnje. To mi je bilo super slušati. Svi se sjećamo da je čitavog prošlog ljeta lijevala kiša. Mora da su se analize turističke sezone temeljile na grafovima vremenske prognoze, a tko zna, bit će da su za ovu sezonu platili kakvog indijanskog vrača da pleše ispod vedrog neba, udara bubanj i tjera oblake. Kaže još ministar i da je njegov tim počeo pripremati turističku sezonu 2016. Ma hajte molim vas… da nisu počeli pričati s potencijalnim koncesionarima izgradnje jedno dvadeset novih aerodroma, koji nam očajnički trebaju? Jesu vraga… Da nisu slučajno počeli raditi zakone o što jednostavnijem investiranju u bazne, resorte, wellnesse i golf terene? Jesu šipak… Doći će nam i ta iduća, 2016-ta turistička godina, a neki novi ministar će opet u nekoj jami držati presicu o uspješnosti godine. Ovisimo o omjeru kišnih i sunčanih dana, i to je sve, nemojte nas farbati, draga gospodo ministri, prošli, sadašnji i budući. Evo vam truli karijes.

Hoće li predsjednica biti moja bejbi-siterica?

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović otvorila je svoj ljetni ured u Splitu. Nema zajebancije, predsjednica radi čitavo vrijeme, nema odmora dok traje obnova, ta na godišnji odmor jednostavno ne odlazi. Šala, peca, pitura, možda i meni pričuva dijete, jer i moja se ljetna adresa nalazi u Splitu. Zašto da ne, kada je Kolinda već vrijedna dama iz radnog naroda, možda je nagovorim da na jedan dan odradi posao moje i ženine bejbi-siterice. Taman sam se na nju mislio obrušiti trulim karijesima, kada jučer vidim vijest o tome kako je Kolinda posredovala u poslovnom spajanju šibenskih gradskih otaca i prebogatog katarskog investitora. Možda ta njena morska adresa ipak ima smisla, pa joj dajem jedan mudri umnjak, neka ga.