Ispovijesti zaraženih HIV-om: 'Bojao sam se da će me svi odbaciti. Liječnik me trebao zaštititi, a nije'

Prema podacima Registra za HIV/AIDS (HZJZ, 2018.), od prvih zabilježenih slučajeva zaraze HIV-om u Hrvatskoj je od 1985. godine do kraja 2017. ukupno registrirano 1.540 osoba kojima je dijagnosticirana infekcija. Njih 500 oboljelo je od AIDS-a, a umrlo ih je, nažalost, 265.

Ivanu nije bilo lako prihvatiti da je i on postao dio te statistike, a kako je kazao Slobodnoj Dalmaciji: ''Bojao sam se toga što sam stigmatiziran i da će me ljudi i prijatelji odbaciti, no bio sam spreman najbližima reći istinu, što sam i napravio''.

Danas je HIV cjeloživotna kronična bolest s kojom je moguće doživjeti normalan životni vijek i čije je liječenje vrlo jednostavno, za razliku od nekih drugih kroničnih bolesti. Štoviše, višegodišnje kliničke studije pokazale su da HIV pozitivne osobe koje su na redovitoj terapiji ne mogu spolnim putem zaraziti drugu osobu.

Međutim, uz HIV je i dalje vezano toliko stigme, srama i neinformiranosti da je to samo po sebi, neovisno o medicinskoj dijagnozi, velik problem s kojim se oboljeli i njihovi bližnji suočavaju. 

''Liječnici nisu u stanju zaštititi pacijenta. Velike probleme su mi stvorili. Ja sam bio iskren po pitanju moje zaraze i svakom liječniku sam rekao, međutim, oni nisu zaštitili mene ni moje podatke. … Susreo sam se i s diskriminacijom na poslu zbog toga što je netko rekao da imam zdravstvenih problema. Bio sam doveden pred gotov čin, gdje su me u firmi tražili da se idem testirati u kliniku u koju oni žele i da moram potvrditi svoj zdravstveni status, što sam naravno odbio jer po zakonu nisu to smjeli tražiti'', kazao je Ivan Slobodnoj Dalmaciji.

U Hrvatskoj najveći broj infekcija dijagnosticira se dobnim skupinama od 25 do 39 godina, češće muškarcima nego ženama, a najčešći put prijenosa je nezaštićeni spolni odnos. Blagi pad bilježe prijenos s majke na dijete te onaj injektiranjem droga.  Da je zaražen, Marko je saznao 2004. godine: ''Kroz glavu vam tada prolaze mnoge gluposti. Pitate se koliko vam je još ostalo života, kako ću se osjećati, kako će izgledati moje tijelo i je li to nešto slično kao u filmovima? No, kada se svako jutro probudite i vidite da je sve u redu, pomalo prihvatite svoj status i počnete s time živjeti. Rekao sam roditeljima i nekim prijateljima. Neki su otišli i više se nikad nisu vratili. I to je O.K., jer na taj način riješili ste pitanje prijateljstva. Osobe koje vas vole i koji su pravi prijatelji uvijek će biti uz vas. Danas mi je lakše. Okružen sam s puno prijatelja koji znaju, nekako mi se život posložio i zbog toga sam sretan. Zaposlen sam, a kolege na poslu znaju za moju dijagnozu i s time nemaju nikakvih problema. Volio bih da ljudi konačno shvate da HIV nije prijetnja. Ako ste na terapiji i virus vam je na 0, onda niste zarazni za okolinu. Znam da strah i neznanje stvaraju diskriminaciju, ali u 21. stoljeću njoj više nema mjesta u našem društvu''.

Jedna od najvećih zabluda je poistovjećivanje HIV-a i AIDS-a. HIV je virus koji pripada spolno i krvlju prenosivim infekcijama, oštećuje imunološki sustav i uzrokuje cjeloživotnu kroničnu bolest koja najčešće nema simptoma dugi niz godina. Osjetljiv je na zraku te izvan tijela živi tek u sekundama i ne prenosi se socijalnim kontaktima: ljubljenjem, grljenjem, kihanjem, kašljanjem, dijeljenjem hrane ili pića, kupanjem u bazenu... AIDS je krajnji stadij infekcije koji nastaje ako se HIV ne liječi i kada se, zbog dugogodišnjeg slabljenja imunološkog sustava, javljaju različite bolesti.