Hrvatska je na rubu svjetskog fenomena? Klimatolog: 'Sjećate se tuče od 19 cm?'

Tuča veličine jajeta, bujične poplave i zastrašujući oblaci superćelija zbog kojih društvene mreže gore i vrve pitanjima "je li stigao sudnji dan".

Jesu li dramatične promjene vremena nova normalnost, jesu li se i prije događale toliko često ili svjedočimo klimatskim promjenama na djelu tu – pred svojim očima, a ne više samo na ekranu televizora dok gledamo dokumentarce?

O svemu tome razgovarali smo s glavnim ravnateljem Državnog hidrometeorološkog zavoda i klimatologom, dr. sc. Ivanom Güttlerom koji je otkrio scenarije koji nam slijede u Hrvatskoj, kao i to gdje je u Europi već počeo proces pretvaranja područja u pustinje.

Dao nam je i odgovor odakle tuča veličine jajeta u svibnju koja je padala ovog tjedna u susjednoj BiH (kod nas su zrna bila nešto manja, ali su količine bile tolike da se led u Kloštar Ivaniću mogao skupljati lopatom).

RASPRAVA O REZOLUCIJI /

Borba s poplavama diljem Europe. Bosanac: 'Par solera kao ratnici svjetlosti negiraju klimatske promjene'

Lani je bila ekstremno topla godina

"Postoje dva efekta koja se paralelno događaju. Jedan je prirodna promjenjivost – i prije su postojali toplinski valovi, poplave i požari, oluje, prodori hladnih valova. S druge strane, čovjekov utjecaj sve više zagrijava cijeli planet. Gotovo da nema kutka svijeta koji ne osjeća porast temperature. Prošla godina bila je ekstremno topla – otkako postoje sustavna mjerenja, bila je to najtoplija godina. U odnosu na 19. stoljeće, kad klimatske promjene nisu bile toliko izražene, prošla je godina bila 1,5 stupanj toplija", govori Güttler.

Mi doslovno djelujemo na toplinu atmosfere jer smo joj kemijski promijenili sastav, unijeli smo puno CO2, metana, kao i drugih spojeva. Zato su i oceani topliji, više isparavaju, te oni generiraju više vodene pare zbog koje se formiraju intenzivni oborinski oblaci, a onda nastaju i oborinski ekstremi.

Trend zagrijavanja u Hrvatskoj

"I u Hrvatskoj je od 1990-ih vidljiv trend zagrijavanja te nema dijela Hrvatske, ali niti sezone, u kojima ne rastu temperature. Ugrubo – svako desetljeće temperature porastu za trećinu do polovinu stupnja. Svakako da je u jednom desetljeću bilo i toplijih i hladnijih godina, ali postoji trend zatopljavanja", ističe.

Mijenja se i količina, ali i raspored oborine – i tu stvari postaju složenije. Ljeta postaju sve suša, dok se većina oborine raspoređuje u ostatku godine. Güttler otkriva i vrlo uznemirujući podatak: "Ljeta mogu biti od 15 do 20 posto sušnija nego prethodno desetljeće".

Najkompliciraniji skup događaja su  olujni događaji te podsjeća na oluju iz srpnja 2023. u Zagrebu koja je zahvatila velik dio kontinentalne Hrvatske, napravila ogromnu štetu, a bilo je i smrtnih slučajeva. Kod olujnih događaja, pak, stručnjaci za sad ne vide trend i Güttler kaže da nema potvrde da se oluje događaju sve češće u Hrvatskoj.

"Međutim, sve oluje koje nastaju zbog prirodnih procesa u kojima hladan zrak dolazi na toplu podlogu, formiraju nestabilnosti i velike oblake. Svi ti oblaci nastaju u atmosferi koja je sada toplija, koja ima više vodene pare pa i više dostupne energije – zato su oluje intenzivnije", pojašnjava Güttler.

Zanimljivo je da nadomak Hrvatske postoji dio Europe koji je vrlo, vrlo neuobičajen čak u svjetskim razmjerima, a mi se nalazimo na rubu tog fenomena.

Fenomen na sjeveru Italije

Naime, sjeverni dio Italije pogođen je čestim nestabilnostima koje nastaju zbog zagrijavanja kopna i isparavanja toplijeg mora. Tamo se velika zrna tuče, s promjerom od 5 cm i veća, danas pojavljuju tri puta češće nego na istom području u sredini 20. stoljeća", govori.

To područje je zato čak svjetski fenomen, a Hrvatska je na rubu tog fenomena. Najveće zrno tuče izmjereno je 24. srpnja 2023. – bilo je 19 centimetara.

"Kod nas ti trendovi još nisu dovoljno jasni, ali i u dijelovima Hrvatske vidimo naznake toga da se pojavljuju sve veća zrna", otkriva Güttler i pojašnjava odakle taj fenomen.

Tri sastojka za fenomen

Naime, tri su "sastojka" na tom području koja stvaraju savršene uvjete za tuču i to za zrna čak ekstremne veličine.

Sjeverna talijanska ravnica ljeti se zagrijeva kao i ostatak Sredozemlja – s jedne strane ravnice je sve topliji Jadran, s druge sve toplije Ligursko more, dok  sa sjevera preko Alpa dolazi hladan zrak.

Kumulonimbusi visine i 10 kilometara

"Kad hladni zrak padne na užarenu podlogu, nastaju konvektivni oblaci – to su kumulonimbusi, ćelije i superćelije koje mogu biti visoke i preko 10 kilometara. To su najintenzivniji događaji u atmosferi na Zemlji", pojašnjava.

Kad se ovo dogodi, dolaze četiri problema – takvi oblaci prvo mogu donijeti velike količine oborine pa se javlja rizik od bujičnih poplava. Nastaje i opasnost od snažnih udara vjetra te od grmljavinskog nevremena.

I još nešto – opasnost od munja zbog električnog pražnjenja. To može biti kobno za ljude, naročito za one koji su na otvorenom i koji su u skupinama. Uz sve to, ovo su savršeni uvjeti za četvrti fenomen – tuču koja je i najdramatičnija jer može izazvati goleme materijalne štete na poljoprivredi i infrastrukturi.

Dijete poginulo zbog tuče

"Srećom, u Europi nema mnogo smrtnih stradanja od tuče. Zadnji zabilježeni smrtni slučaj se dogodio 2022. u Španjolskoj kada je jedno dijete smrtno stradalo", ističe.

Često i u Hrvatskoj svjedočimo da pojedina mjesta pogode iznenadne i dramatične promjene vremena, a mjesto pored možda ni ne osjeti tu promjenu. Je li privid da snažna nevremena mogu biti vrlo lokalizirana i da se to događa sve češće? Güttler kaže da to nije privid, da primjerice bujične poplave mogu biti lokalizirane, a u Zagrebu pogoditi samo pojedine kvartove, dok drugi ostaju "suhi".

"Zaista se takve bujice mogu dogoditi na malom i uskom prostoru, ovisno o tome koja je bila putanja samog oblaka, te oni mogu donijeti velike probleme. Zato možemo imati upozorenja samo za jednu ili dvije županije koje su pod visokim rizikom", ističe. Na takve dramatične scenarije može utjecati i to kakva je podloga. U gradovima je to posebno važno -  ako prevladavaju asfalt i beton, voda nema kamo prirodno otjecati nego se akumulira i zadržava na tim nepropusnim površinama i lako izazove bujične poplave.

"Imali smo i primjere u nedavnoj prošlosti u Podgori, kad se dogodio nesretni slijed – požar je na planinskom području uništio šumski pokrov i ogolio površinu, a na takvu podlogu pala je ogromna količina oborine i nastale su bujice koje su ponijele velike nanose zemlje", kaže naš sugovornik.

Neki atmosferski problemi su velikih dimenzija – prekrivaju pola Europe, ali na području čitave Europe nastali su fenomeni srednjih dimenzija koji donose suše, poplave, tuču...

Hoće li Hrvatska postati pustinja?

Uz sve ovo i gotovo siguran scenarij da će i Hrvatska biti sve toplija, što nas čeka u našim krajevima – hoće li Hrvatska postati pustinja?

NEMA POVRATKA /

Mračno izvješće iz klimatskih krugova: 'Cilj od dva stupnja je mrtav'

Čelnik DHMZ-a ističe da je sasvim izgledno da će temperatura globalno u svijetu porasti i do tri stupnja do kraja stoljeća. Možda se čini daleko, ali i nije. A Hrvatska? Klimatolog navodi da će naša ljeta biti toplija, sve sušnija, rast će rizik od požara i kaže da je to upozorenje da se moraju nastaviti ulaganja u protupožarnu obranu. Moramo i pametnije upravljati količinom oborine tijekom ljeta.

Hrvatska neće postati pustinja, bit će kiše, ali će ona biti drugačije raspoređena.

Dijelovi Europe pretvaraju se u pustinju

"Hrvatska će i dalje biti zemlja u kojoj će se moći živjeti, uzgajati hrana i proizvoditi energija", govori Güttler. Ipak, nećemo najgore proći u Europi – bit će teže na jugu Italije, u Grčkoj i na Cipru, području Pirineja gdje postoje čak elementi dezertifikacije (pretvaranja područja u pustinju, op. a.). Tako da je Hrvatska u srednjoj zoni – između središnjeg sjevera Europe i juga Europe", ističe.

Bit će sve više toplinskih valova – nekad su se javljali jednom do dva puta godišnje, sad se mogu očekivati i četiri puta. U opasnosti će biti najranjiviji – stariji ljudi s kroničnim poteškoćama. Trošit će se zato sve više pitke vode.

Dobro je što situacija nije nerješiva te naš sugovornik ukazuje na pozitivne stvari.

Lani 45 posto struje iz obnovljivih izvora u Europi

"Europa je lani skoro 45 % svoje struje proizvela iz sunca, vjetra i hidroenergije. Električna energija se može efikasno proizvoditi u velikim količinama bez da emitira CO2. Puno je posla pred nama oko problema proizvodnje toplinske energije i prometa. No bogatije zemlje imaju sve više električnih vozila ili hibridnih vozila. U Austriji je trećina novoregistriranih vozila hibrida, a trećina električnih vozila", ističe.

Zanimljivo je da je u travnju ove godine, po prvi put u svijetu u jednom mjesecu proizvedeno više struje iz solarnih elektrana nego iz nuklearnih elektrana i nuklearnih reaktora, što govori da svijet prolazi kroz transformaciju. I meteorologija nastoji razviti modele koji bi bili brži i točni kako bi predvidjeli dolaze li oluje ili toplinski val, kako bi se mogle pripremiti i službe.

Pripremamo li se mi za sve ove scenarije u Hrvatskoj? Güttler kaže da određeni sustavi već sada uzimaju u obzir klimatske promjene. Sustavi obrane od poplava i požara, primjerice, organizirani su horizontalno – uzimaju u obzir vatrogasne snage, upravljanje umjetnim i prirodnim retencijama, a važnu ulogu u svemu imaju i meteorološki podaci. DHMZ danas izrađuje hidrološke modele za sve slivove u Hrvatskoj, a vatrogasci koriste sve preciznije kratkoročne i dugoročne prognoze za djelovanje na terenu, što je posebno važno tijekom ljeta na Jadranu.

Klimatski podaci sve se više uključuju u strateške dokumente – od energetike do poljoprivrede. Županije u svojim prostornim planovima već mapiraju područja pod rizikom od porasta razine mora ili obalne erozije, govori nam. Također, Güttler navodi i primjer tzv. klimatskog potvrđivanja – procesa koji je obavezan za sve projekte financirane iz fondova EU-a.

Prije izgradnje bilo kojeg objekta mora se izraditi analiza izloženosti lokacije toplinskim valovima, suši ili poplavama. Na temelju tih analiza definiraju se mjere poput visine temelja, kako bi se smanjio rizik od budućih klimatskih ekstrema. Vatrogascima je važna i informacija ide li kiša pa im i to pomogne kod gašenja požara na otvorenom.