Hrvatska dobiva Vijeće za budućnost: 'Debelo kasno, no bolje ikad nego nikad'

Inovacije predstavljaju pokretač ekonomskog napretka od kojeg korist treba imati društvo u cjelini zahvaljujući doprinosu gospodarskom rastu. Iako se Hrvatska na tom polju, čast izuzecima, zasad baš i ne može pohvaliti, to se može promijeniti, a u tom smjeru zamah bi trebao doći i zahvaljujući Nacionalnom vijeću za inovaciju, koje Vlada Andreja Plenkovića kani osnovati u petak . 

Vijeće bi trebalo pratiti i izvršenje Strategije pametne specijalizacije, koja je donesena još u vrijeme premijera Tihomira Oreškovića kako bi definirala najperspektivnije sektore koji su uz pomoć europskih fondova "trebali preporoditi hrvatsko gospodarstvo".

Podsjetimo, riječ je o poticanju gospodarskog rasta putem ulaganja u istraživanje i razvoj, inovacije i ljudski kapital, a Strategija se bazira na okupljanju kritične mase istraživača u znanstvenim institucijama i gospodarstvu koji bi trebali zajednički raditi na istraživanju i razvoju s ciljem postizanja istraživačke izvrsnosti i njihove komercijalizacije.

U Strategiji je odabrano pet tematskih područja koja su definirana na temelju snaga i potencijala za istraživanje, razvoj i inovacije s naglaskom na izvoznu orijentiranost: zdravlje i kvaliteta života; energija i održiv okoliš; transport i mobilnost; sigurnost; te hrana i bioekonomija. Riječ o područjima na koja se mogu aplicirati aktivnosti istraživanja i razvoja što je nov koncept razvoja u kojem se jače povezuju istraživački potencijali i ekonomija, a u okviru tih područja, kako je objašnjeno,  nalaze se i gospodarski sektori koji imaju snažne komparativne prednosti, primjerice farmaceutska industrija, elektroindustrija, proizvodnja strojeva i uređaja, proizvodnja motornih vozila, metalna industrija, prehrambena industrija i ICT industrija. Inovacije kao investicija u budućnost 

Jedan od članova Nacionalnog vijeća za inovacije, uz resorne ministre te predstavnike poslodavaca i sindikata, doznajemo, mogao bi biti i Miroslav Mađerić, inovacijski konzultant i kolumnist ICTbusiness.info, koji i već petu godinu predaje "Upravljanje inovacijom" na učilištu Algebra. Mađerić je za Vijesti.hr potvrdio kako 'zna da se osniva Vijeće' te da 'neke institucije predlažu da bude član iako su obično ovakva vijeća zaposjednuta 'prominencijom' - ministrima i sličnim dužnosnicima". Ističe da ''pozdravlja osnivanje toga Vijeća'', ali ima i par konstruktivnih kritika. Nacionalno vijeće za inovacije treba brinuti za sustav

"Načelno bih predložio malu izmjenu u nazivu, dakle, da naziv ne bude 'Nacionalno vijeće za inovacije', nego 'Nacionalno vijeće za inovaciju'. To vijeće se, naime, treba brinuti za sustav, a ne za pojedinačne inovacije", upozorio je Mađarić, koji kao primjer vrhunske zemlje u inovaciji izdvaja Švedsku.

Premda, dakle, pozdravlja osnivanje Vijeća, napominje da "Hrvatska debelo kasni". "No nismo zato među zadnjima u inovaciji, razni indeksi to pokazuju. Zadnji smo jer nema inovacijske kulture - ni osobne, a ni u privatnom, niti u javnom sektoru. No bolje ikad nego nikad, svakako može doprinijeti", naglašava.

"U odnosu na svijet smo primjerice po WEF Global Competitiveness Index na 68. mjestu po inovacijskom kapacitetu, u društvu Libanona, Mauricijusa, Irana i Egipta", podsjeća Mađarić u opasku da ne omalovažava te zemlje, a "u Europskoj uniji smo 3. najgori". Mlade treba obrazovati za inovacije

Kao ključne točke Mađarić izdvaja: "Nacionalno vijeće za inovaciju bi trebalo podupirati podizanje inovacijske kulture na način da vodi brigu o svih osam faza u životnom ciklusu inovacije - od vizije i ideje do realizacije. Osnovno je da se mladi ljudi obrazuju za to što danas ne postoji".

Međutim, s obzirom na ono što je dosad poznato iz medija o osnivanju Vijeća, Mađarić smatra da se uopće ne zna o čemu se radi.

"Konkretno je fokus na R&D - research and development, odnosno istraživanju i razvoju. Takva redukcija ubija inovaciju, neće je biti ako to bude ekskluziva inženjerskih biroa u firmama. OECD to postavlja 100 posto jasno - inovacija ide mnogo dalje od R&D-ija".

Kao primjer Mađarić ističe da je "u Hrvatskoj najveći potencijal inovacije u javnom sektoru" i ostavlja pitanje za promišljanje: "Gdje u javnom sektoru ima R&D jedinica? Ako je R&D = inovacija, a nema R&D, u javnom sektoru neće biti inovacije?"