
Hrvati su na dnu, nakon Bugara, ali Plenković može sasvim mirno spavati: 'U Hrvatskoj su samo dvije stvari sigurne...'

HDZ ima tanku, ali čvrstu većinu u Saboru, sve afere nisu im nimalo naštetile, a nepostojanje prave oporbe zapravo čini loše i HDZ-u i Hrvatskoj, piše DW.
Godina na izmaku donijela je u političkom smislu Hrvatskoj nekoliko novosti, ali ono što je ostala konstanta jest da je HDZ na vlasti i s vrlo velikom sigurnošću možemo reći da će tako biti i u godinama koje su pred nama.
Prema podatcima koje nudi Eurostat, Europska agencija za statistiku, hrvatski građani su u Europskoj uniji na dnu ljestvice što se tiče cjelokupnog zadovoljstva životom (
Ekonomski pokazatelji, sloboda medija, transparetnost, percepcija korupcije... sve one zapravo bitne kategorije koje čine neku zemlju dobrom za njezine građana su kategorije u kojima Hrvatska ne briljira. Zašto onda građani uporno biraju HDZ i zašto će ga i dalje birati? Odgovor na ovo pitanje mogao bi se analizirati na stotine stranica teksta, ali jednostavan odgovor bi glasio – nemaju za koga drugog.
Rastočeni SDP
Oporba je poprilično bezidejna i pasivna, a kada nešto i poduzme, uglavnom sama sebe dovede u situaciju iz koje se ne mogu izvući – poput referendumskog pokušaja Mosta.
Od nekad moćne oganizacijske strukture SDP-a nije ostalo mnogo. Njegovo rastakanje počelo je dan nakon što je Zoran Milanović zasjeo na mjesto predsjednika stranke i današnje stanje najveće opozicijske stranke garantira HDZ-u pobjedu i na parlamentarnim izborima daleke 2024. godine. SDP je doktrinarno zakržljao i vrijednosno sasvim „okrenuo ploču“ zaokrenuvši od socijaldemokratskog prema liberalnom, ali nikada ne dovršivši ni tu tranziciju, pa je ostao nedefiniran u osnovi – u temeljnim vrijednostim.
Ovogodišnja izbacivanja nekih članova SDP-a govore o tome da stranka gubi i ono malo komparativnih prednosti koje je imala u usporedbi sa HDZ-om, a stupanj unutarstranačke demokracije i toleriranje različitih „struja“ je bila jedna od tih prednosti.
U prazan prostor na ljevici se uselio Možemo!, originalni „grassroot“ pokret koji je iznikao iz aktivizma građana. Možemo! je mlada stranka, ali uči vrlo brzo. Pametno su posložili svoju organizacijsku strukturu u kojoj skoro da i nema zaposlenih. Tako su u startu odlučili pokazati da misle ozbiljno protiv klijentelizma i „uhljebljivanja" - a to je upravo jedan od najvećih grijehova koji se spočitavaju HDZ-u.
Usprkos tome, imaju veliki problem, naime, dogodio im se – uspjeh. Osvojivši vlast u Zagrebu na ovogodišnjim loklanim izborima, umjesto drugog najvećeg proračuna u državi dobili su hrpu kostura u ormaru i dugove koji kontinuirano dolaze na naplatu.
Dvadesetogodišnji populizam Milana Bandića teško je oštetio glavni grad. Vodovodna mreža je u rasulu, prometni problemi se neće riješiti bez velikih infrastrukturnih zahvata, smeće – biznis koji je u rukama kapitala koji se u velikoj mjeri legalizirao iz sive ili sasvim mračne zone, posljedice potresa u Zagrebu - sve su to ogromni problemi za koje treba vremena i Možemo! će se istrošiti na njihovom riješavanju a upitno je da li će u tome i uspjeti.
Iscrpljeni zagrebačkim problemima neće imati vremena graditi stranku na nacionalnoj razini i baviti se nacionalnom politikom. No, ako pretendiraju jednom i preuzeti vlast, možda nije ni loše da još jedan mandat provedu u oporbi kako im se ne bi „dogodio Zagreb" još jednom.
Afere klize s HDZ-a kao da je od teflona
U međuvremenu HDZ kao da je od teflona. Posljedice potres u Zagrebu i na Baniji još uvijek su nesanirane. Afera sa bivšom ministricom regionalnog razvoja i europskih fondova Gabrijelom Žalac koja se sumnjiči za malverzacije europskim novcem nije naškodila vladajućima. Usprkos snažnim indicijama da su tijela progona u RH bila svjesna postojećih sumnji, ali nisu ništa podizumala, pa je cijelu stvar preuzeo OLAF – Europski ured za borbu protiv prijevara, HDZ-ov rejting je dalje postojan. Mediji pišu da se OLAF u zadnje vrijeme zanima za još jednog HDZ-ovog bivšeg ministra.
HDZ-ov kanadidat za gradonačelnika Splita Vice Mihanović ovih dana našao se u aferi s prepisavanjem doktorata, a na užas akademske zajednice doktorat mu je „vraćen na doradu“ nakon što je obranjen još 2018. godine. Da je tako nešto još neviđeno u praksi izjavio je čak i sam ministar obrazovanja (u HDZ-ovoj Vladi!).
Mjera od 200.000 kuna za svakog povratnika iz dijaspore već je postala tema memova na društvenim mrežam i ridikulizirana je prije nego je i stupila na snagu, ali ni to ne škodi rejtingu HDZ-a previše.
Novinari kao oporba
Stožer civilne zaštite koji upravlja protupandemijskim mjerama i sastoji se većinom od HDZ-ovaca gubi i posljednji dio kredibiliteta u javnosti. COVID-19 pratit će nas zasigurno i u 2022. godini, ali nema naznaka da će kormilarenje mjerama biti manje pod utjecajem politike. Čak ni teorija da HDZ ima „dužu klupu“, sposobnije kadrove i kreativnije ideje, ne drži vodu.
Naime, Vlada RH je poprilično kadrovski nedefinirana a neki su ministri naočigled podkapacitirani. Uz Andreja Plenkovića, samo je ministar finacija Zdravko Marić čovjek kojem ni oporba ne odriče stručnost, a Davor Božinović jedan je od rijetkih koji razumije prirodu politike.
Ujedno, ta dva ministra imat će neke satisfakcije u vremenu koji dolazi. Hrvatsku naime uskoro očekuje ispunjenje dva velika vanjskopolitička cilja. Ulazak u eurozonu i ulazak u schengenski prostor. Moglo bi se reći da je Hrvatska uspješna u vanjskoj politici, ali ne baš tako uspješna u rješavanju unutarnjih problema. Pelješki most koji je rijedak uspjeh na domaćoj sceni produkt je europskog novca i kineskog rada.
No, Andrej Plenković može mirno spavati i iduće godine jer je oporba sasvim pasivna, većina u Saboru jest tanka, ali je čvrsta. Nepostojanje oporbe koja bi bila ozbiljan korektiv vlasti je umjesto političke stabilnosti donijela je vladajućima dojam nesmjenjivosti s vlasti. U međuvremenu oporbu glumi sam predsjednik RH, no to je jedna druga tema.
Paradoksalno, jedini koji su ozbiljan korektiv vlasti u Hrvatskoj su novinari koji svakodnevno otkrivaju afere i obavljaju posao oporbe, a kako smo vidjeli na primjeru bivše ministrice Žalac, ponekad i posao Državnog odvjetništva.
















