Shvaćamo li dovoljno važnost filantropije? Zaklada Ana Rukavina htjela bi postati mali Alfred Nobel

U Saboru se ovih dana napokon našao Konačni prijedlog zakona o zakladama, kojim se uređuje osnivanje, pravni položaj, djelovanje, upis, ustrojstvo, djelatnost, imovina, statusne promjene i prestanak zaklada te nadzor nad radom zaklada. Njegovim usvajanjem bit će učinjeni bitni pomaci koji će pridonijeti boljem radu zaklada, većoj transparentnosti i potaknuti zakladništvo kao jednu uopće korisnu djelatnost u Hrvatskoj, istaknuo je prilikom predstavljanja Zakona kolegama i kolegicama u Vladi ministra uprave Lovro Kuščević.

No upitno je da li je Hrvatska prepoznala društvenu važnost zaklada i kakva nam je uopće razina socijalnog kapitala.  Zakladništvo u Hrvatskoj - neiskorištena poluga društvenog razvoja

U brojkama gledamo u Hrvatskoj djeluje oko 260 zaklada, među kojima zasigurno imqa i mnogo njih koje su neaktivne jer je takav slučaj i s udrugama kojih je u odnosu na zaklade čak 2.000 puta više (njihov broj ove godine prelazi 52.000). Upraviteljica zaklade SOLIDARNA, prve domaće privatne zaklade u Republici Hrvatskoj, koja je nastala kao zajednički pothvat 55 zakladnika iz različitih dijelova Hrvatske, uključujući 49 pojedinaca i šest udruga koje se bave razvojem zajednica i zaštitom ljudskih prava, Marina Škrabalo za Vijesti.hr upozorava da je uslijed manjka recentnih empirijskih istraživanje o financijskoj i programskoj snazi te društvenim učincima zaklada, teško ocijeniti njihov doprinos društvenom razvoju. "No opći je dojam da je zakladništvo u Hrvatskoj najmanje razvijena sfera civilnog društva i neiskorištena poluga društvenog razvoja. Naime, temeljna je svrha zaklada da okupljaju i obogaćuju različite vrste kapitala – novac, ljude, znanje i inovativne ideje – te ga usmjeravaju na društveni razvoj, otvarajući prostor za društvene inovacije ali i dopunjujući standardni okvir za pružanje javnih usluga građanima", ističe. Zaklade su bitni katalizatori kreativnosti jednog društva, dodaje Škrabalo i napominje da se to vidi na primjeru Zaklade “Ana Rukavina” jedne od najznačajnijih zaklada u Hrvatskoj koja je napravila ogroman pomak u zdravstvu razvojem Hrvatskog registra donora koštane srži. 

Zahvaljujući predanom radu Zaklade, koja djeluje već 12 godina, u Registar je danas upisano više od 60.000 donatora u odnosu na početnih 150, a 96 ljudi je transplantacijama doniranih stanica spašen život: "Ova zaklada djeluje komplementarno zdravstvenom sustavu te svojim primjerom dokazuje da se promišljenim ustrajnim građanskim i stručnim zalaganjem i ulaganjem – bez čekanja da se institucije same toga sjete   - može utjecati na veću efikasnost, inovativnost  i responzivnost sustav zdravstva", ističe Škrabalo.

"Brojka od 60.000 potencijalnih darivatelja više je od same brojke – ona oboljelima i njihovim obiteljima daje nadu i novu priliku za život. Zaklada želi Hrvatski registar dodatno povećati zbog čega godišnje organiziramo ili pomažemo u organizaciji više od 30 akcija upisa u Hrvatski registar donora koštane srži na kojima se prosječno godišnje upisuje oko 5.000 ljudi. Smatramo to velikim uspjehom te dokazom da u našem društvu postoji svijest o važnosti pomaganja drugima", napominje koordinatorica za medije Marija Stapar Zrile iz Zaklade Ana Rukavina za Vijesti.hr.  Smatraju kako je vidljivo da se događaju brojne pozitivne promjene koje doprinose daljnjem razvoju zakladništva, a jedna od njih je i Nacrt konačnog prijedloga zakona o zakladama za čije izmjene kažu da će olakšati osnivanje zaklada i pomoći razvoju filantropije u Hrvatskoj. Naime, kada se uspoređuje broj zaklada u Europi s brojem u Hrvatskoj, ispod smo europskog prosjeka. Ukupna financijska moć sektora zakladništva je vrlo malena, porezne olakšice od samo dva posto osnovice na porez na dohodak za građane odnosno dobit za poduzeća je među najnižima u EU. Prema najrecentnijem istraživanju zaklade Slagalica iz Osijeka, o razvijenosti domaće filantropije iz 2017. godine, čak 68 posto građana i 84 posto poduzeća je bar jednom u protekloj godini doniralo novac ili robu u općekorisne svrhe. S druge strane, građani se osjećaju neadekvatno informiranima o akcijama koje bi mogli podržati, kao i o poreznim olakšicama. Marina Škrabalo  Tvrtke bi pak bile motiviranije na doniranje kada bi porezne olakšice bile veće te kada bi dobivali kvalitetnije informacije  o društvenim učincima donacija. Kontinuirano doniranje je vrlo nerazvijeno, a filantropija se općenito fokusira na goruća pitanja teških životnih uvjeta, potreba za liječenjem i prirodnih i humanitarnih katastrofa. "Razvoj zrele kulture doniranja kao poluge demokratskog društvenog razvoja koja je komplementarna ulozi države – jer potiče inovacije i podršku za teme koje država (još) ne prepoznaje tek predstoji", napominje Škrabalo. "Osnivanje Zaklade Ana Rukavina prije 12 godina zahtijevalo je dosta truda i strpljenja, no vjerujemo kako će novi Zakon o zakladama olakšati i ubrzati taj postupak. Novi nacrt Zakona, između ostaloga, predlaže da se nadležnost za osnivanje zaklade prebaci s Ministarstva uprave na županijske urede za opću upravu, odnosno na Ured za opću upravu Grada Zagreba. Vjerujemo da će to ubrzati postupak osnivanja Zaklada, kao i provođenje izmjena u statute zaklada", istaknuli su iz Zaklade Ana Rukavina. Lovro Kuščević Novi zakon o zakladama - dobri temelji za pomak, ali ipak uz jedan propust Dosad je na snazi bio zakon iz 1995. godine, a novi zakon u saborskoj proceduri prolazi drugo čitanje. Unatoč dobrim pomacima, osim što kaže da će trebati ojačati kapacitete ureda županijskih ureda državne uprave koji će posao u budućnosti preuzeti od Ministarstva uprave, kako bi se osiguralo kvalitetnu savjetodavnu podršku zakladama, Škrabalo upozorava i na velik propust: "Izradi novog zakona nije se pristupilo iz razvojne perspektive tako da on ne sadrži nikakve odredbe koje bi potaknule doniranje, primjerice revizijom poreznih olakšica koje su među najnižima u EU, obvezale državne institucije na praćenje stanja u zakladništva i jačanje kapaciteta civilnog društva te poslovnog sektora za filantropiju". 

"Obveza transparentnosti je za sada ograničena na obvezu javne objave Registra zaklada te objavu godišnjeg financijskog izvještaja zaklada, s time da zakon predviđa donošenje posebnog pravilnika o sadržaj Registra i načinu njegova vođenja. Smatramo da ovo nije dovoljna garancija stvarne transparentnosti zaklada koja znači uvelike ovisi o tome koliko je koji ministar uprave osviješten po pitanju transparentnosti. Mi u SOLIDARNOJ, kao i naši kolege iz drugih zaklada  s kojima surađujemo, smatramo da bi se samim zakonom trebao definirati minimalni opseg javne objave podataka o zakladama koji svakako treba uključiti imena zakladnika te svih osoba u upravljačkim tijelima, temeljne akte kao i godišnja izvješća o radu", naglasila je Škrabalo.

Naime, iz financijskih izvora nije razvidno otkud zaklade dobivaju novac niti kome ga dijele, dok zakonska formulacija o tome da zaklade 'na svojim mrežnim stranicama ili na drugi odgovarajući način objavljuju godišnja izvješća o radu' nije dovoljno precizna kako bi zaklade uistinu i obvezala informiranje javnosti o njihovom radu. Škrabalo ističe da je upravo to od presudnog značaja za izgradnju povjerenja javnosti u rad zaklada i njihovo upravljanje doniranim sredstvima: "Svaka afera vezana uz pronevjere ili opskurno djelovanje zaklada negativno utječe na cijeli sektor koji je tek u povojima jer je filantropija i nadalje u Hrvatskoj prvenstveno usmjerena na humanitarne akcije, a ne na dugoročna razvojna ulaganja i zaštitu ljudskih prava".  

"Pitanje anonimnosti odnosno javnosti donacija zakladama vrlo je osjetljivo – s jedne strane, kada se radi o donacijama privatnim zakladama, građanima treba osigurati mogućnost da doniraju bez da se njihova imena javno objavljuju što je i pitanje zaštite privatnosti. S druge strane,  svima nam je u interesu razviti takvu kulturu doniranja, ali i političku kulturu gdje se svi osjećaju slobodni i sigurno donirati u općekorisne svrhe bez straha da će zbog toga na neki način biti kažnjeni kao politički nepodobni. Što se tiče poduzeća, naravno da bi sve donacije koje dolaze iz poslovnog sektora trebale biti neanonimne jer je to i pitanje društvene odgovornosti poduzeća. No sve dok živimo u klimi gdje se primjerice zaštita ljudskih prava doživljava kao politička aktivnost, a ne naša civilizacijska obveza, te gdje je poslovni sektor uvelike ovisan o političkom okruženju, razumljivo je da postoje i poduzeća koja javno doniraju sa zadrškom", svjesna je Škrabalo, koja podsjeća i na važnost nacionalne Strategije za razvoj poticajnog okruženja za civilno društva, a koja - iz nepoznatog razloga - nije donesena unutar roka.  Zaklada Adris - korporativni podstrek u podršci izvrsnosti i inovativnosti

Svjesni da su zaklade iznimno važan dio civilnog društva jer iskazuju svijest i odgovornost prema zajednici te promoviraju koncept aktivnih sudionika u društvu, u Adris Grupi, kao jednoj od vodećih hrvatskih kompanija, utemeljili su 2007. godine Zakladu Adris, koja je vrlo brzo postala vodeća filantropska organizacija u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe. I to posebno uzimajući u obzir iznos raspoloživih sredstava, bogatstvo i širinu programa koje pomaže te uključenost vodećih hrvatskih intelektualaca u njezin rad, ističu u toj zakladi.

"Izvorna zamisao projekta Zaklade Adris bila je i ostala promicati kulturu izvrsnosti, znanja i solidarnosti u hrvatskome društvu. Zagovarati učenje, rad i zauzetost za opće dobro, slijediti liniju dijaloga etičkih vrijednosti i postignuća suvremene znanosti te zajedno osvajati prostor nade za nove naraštaje hrvatskih ljudi", riječi su Ante Vlahovića, predsjednika Uprave Adris grupe.

Adris grupa za financiranje Zaklade godišnje izdvaja jedan posto dobiti iz poslovanja, a osigurana su i početna sredstva od 10 milijuna kuna te je tijekom proteklih 10 godina dodijeljeno više od 35 milijuna kuna. Financijska sredstva predviđena za određenu godinu raspoređuju se na programe u skladu s područjima djelovanja: Znanje i otkrića, koje uključuje stipendije, te Stvaralaštvo, Ekologija, Baština i Dobrota. Prioriteti, mjerila i načini dodjele sredstava za programe i stipendije detaljno su propisani Pravilnikom kako bi se osigurala transparentnost i pravednost raspodjele sredstava Zaklade. Filantropija ponekad kompenzira slabe karike u sustavu - može li to imati i mračnu stranu?  No kada govorimo o filantropiji, valja se zapitati i koliko se razmišlja o svojevrsnoj sjeni ili čak 'namjernoj' grešci u sustavu s obzirom na to da filantropija s jedne strane može poslužiti kao 'zgodna' zamjena za ulogu države u smislu da se određene (socijalne) uloge koje bi država trebala ispunjavati prebacuje na zaklade ili fundacije (a što je već dobrim dijelom prebačeno na organizacije civilnog društva), a s druge strane da se zapravo (i) kroz zaklade financira ne ono što je možda zaista potrebno, već ono što je onome koji osigurava financije (osnivaču) u interesu, a pritom taj ne mora biti vođen dobrim namjerama, već primjerice željom za rušenjem društvenog sustava iz privatnih pobuda?  "Za libertarijance, ekonomske liberale i sve one koji smatraju da je socijalna država balast koji ograničava tržišnu ekonomiju kao glavnu polugu ukupnog društvenog razvoja, naravno da je filantropija zamjena za sistemsko pružanje socijalnih usluga pa takvi pristupi afirmiraju dobrovoljne i proizvoljne činove milosrđa kao glavnu garanciju socijalne ravnoteže. Takvo shvaćanje ne uzima u obzir sistemsku i kompleksnu prirodu društvenih nejednakosti koje uvelike generira sam ekonomski sustav, niti se bavi temeljnim pitanjem imaju li svi građani jednak pristup sigurnosti, slobodi i životu u dostojanstvu u skladu s ustavnim odredbama i što ih u tome priječi", upozorava Škrabalo. 

U kontekstu aktualnog ustavnog poretka naše zemlje, ali i šire zajednice Europske unije kojoj pripadamo, nastavlja upraviteljica zaklade SOLIDARNA, "filantropija se shvaća kao komplementarna sfera ulaganja u društveni razvoj i smanjenje društvenih nejednakosti, koja reagira na akutne probleme, ali i potiče državne strukture na inovacije, time što prepoznaje potrebe i prilike koje sistem, koji je nužno tromiji od privatne inicijative, još ne prepoznaje. Filantropija ponekad kompenzira slabe karike u sustavu, no bez namjere da ih zamijeni privatnom inicijativom, već da ih potakne promjene. Najvažnija funkcija filantropije je sloboda inoviranja i brzina djelovanja". Razlog je to zašto je SOLIDARNA prošle godine pokrenula peticiju 'Svako bolesno dijete ima pravo na šansu za život' jačanja pritiska građana na zdravstveni sustav koji neadekvatno odgovara na potrebe za inovativnim lijekovima. "Tražili smo, a u tome i uspjeli, da država iznađe novac za liječenje skupine djece oboljele od neuroblastoma čije dijagnoze indiciraju pozitivan ishod takvog liječenja. Istodobno smo tražili sustavne promjene u upravljanju fondom za skupe lijekove, do čega još nije došlo, no nećemo  odustati. U području zdravstva, smatramo da se humanitarne akcije trebaju fokusirati na razvoj komplementarnih usluga u zajednici – poput podrške pacijentima i njihovim obiteljima, informiranja i osnaživanja samog aktivnih građana da utječu na zdravstveni sustav, a ne na to da građani još jednom kroz donacije plaćaju za usluge koje bi sustav sam trebao osigurati, poput lijekova, klima uređaja ili svježe boje na zidovima bolničkih prostorija", ističe Škrabalo.   Ponosno pritom nabraja nekoliko vidljivih i uspješnih akcija koje su proveli u zadnje tri godine koliko postoje, a riječ je o kampanji 'Drugotna na sav glas' za podršku ženskim ljudskim pravima i rodnoj ravnopravnosti, 'Dobri domaćini – podržimo mlade kreativce bez doma' za podršku mladim izbjeglicama i mladima bez roditeljske skrbi u njihovu kreativnom stvaralaštvu te kampanju 'Nisi sama - ideš s nama', kojom su osigurali više od 100.000 kuna malih donacija za besplatni taxi prijevoz za žene koje se liječe od raka i idu na kemoterapiju u Gradu Zagrebu. 

"Velik nam je poticaj i priznanje dala gospođa Desa Baković, 101-godišnja humanitarka kada nam je donirala 600.000 kuna od prodaje vlastitog stana kako bismo pokrenuli 'Fond Desa i Jerko Baković' za višegodišnju podršku školovanju djece koja odrastaju u teškim životnim uvjetima kao što su siromaštvo i izoliranost poslijeratnih zajednica, kronične bolesti, obiteljsko nasilje, manjak adekvatne roditeljske skrbi te iskustva diskriminacije naročito romske i srpske djece. Našim stipendistima, njih 30 koliko ih zasad ima, želimo osigurati jednake životne šanse koje imaju i ostali kada napune 18 godina i zato ih podržavamo još od osnovnoškolske dobi. Nadamo se da ćemo svojim radom stvoriti povjerenje i građana i kompanija da je SOLIDARNA njihov pouzdan partner u zajedničkom pothvatu da naše društva učinimo sigurnijim, slobodnijim i pravednijim za sve ljude", nada se Škrabalo.  Zaklada Ana Rukavina htjela bi postati mali Alfred Nobel

Velike planove ima i Zaklada Ana Rukavina, koja je uz stalne aktivnosti prikupljanja uzoraka krvi za Hrvatski registar, pokrenula i program stručnog usavršavanja mladih liječnika i liječnica na području hematologije i drugih srodnih specijalizacija: "Do sada je petero mladih liječnika stručno znanje nadopunilo na najboljim svjetskim centrima izvrsnosti koje su primijenili u liječenju pacijenata u Hrvatskoj. Ovo je smjer kojim želimo dalje ići – htjeli bismo da Zaklada postane mali Alfred Nobel i doprinese u razvoju hematologije u Hrvatskoj. Ipak, kako upisivanje potencijalnih darivatelja u Hrvatski registar nije u potpunosti institucionalno razvijeno, rad Zaklade još je uvijek prijeko potreban u organizaciji akcija upisa u Registar. Nadamo se kako će se smanjiti potreba za organizacijom akcija upisa nakon što medicinske institucije budu imali dovoljno kapaciteta za samostalno prikupljanje uzoraka".

Upravo ovoga petka 23. studenoga, Zaklada Ana Rukavina organizira Dan otvorenih srca kojim želi podsjetiti građane da su matične stanice, koje svi nosimo u sebi, 'lijek' kojim možemo izliječiti teško oboljele. Svi zdravi sugrađani i sugrađanke do 40 godina mogu se od 10 do 18 sati upisati u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, a stručno osoblje bit će dostupno za sva pitanja.