Doznajemo kakvi filmovi Hrvate tjeraju na urnebesni smijeh!

Svaka čast oskarovskim laureatima koji svoj dio milijunskog kolača ubiru i u našim kinima. Ali, Hrvati sve više gledaju domaću sedmu umjetnost. I to onu komičnu. Jer kad nam već život nije nimalo zabavan, onda platimo 20-ak kuna i piškimo u gaćice barem 90 minuta. Zato vam donosimo top pet najgledanijih domaćih komedija zbog kojih smo posljednjih dvadeset godina redovito mijenjali donje rublje.

5. Sonja i bik

'Sonja i bik' , redateljski prvijenac Vlatke Vorkapić, prva je hrvatska prava romantična komedija. On Vlaj, ona fina gradska cura – scenarij je to koji gađa u sridu.   Deset tisuća duša došlo je gledati ovaj film u prvih nekoliko dana projekcije, a na kraju se zagrijalo čak 97.500 kino stolica.

4. Maršal

Svega četiri tisuće gledatelja više i 12 godina ranije smijalo se Brešanovu 'Maršalu'. Duh Maršala na dalmatinskom otočiću zabetonirao ga je na četvrto mjesto ove naše, ali i ljestvice najgledanijih hrvatskih komedija.  

3. Što je muškarac bez brkova?

Smijali su se ljudi prije osam godina i Hrvoju Hribaru kada nam je u kino doveo svog muškarca bez brkova. Sa 152.000 prodanih kino ulaznica dugo se držao na drugom mjestu najgledanijih domaćih komedija.   I u ovom filmu smijali smo se Vlajima, toj vječitoj inspiraciji hrvatskih redatelja. Jer, kakva god priča bila, kad imate jednog ovakvog brku koji guta samoglasnike – smijeh je zagarantiran.

2. Svećenikova djeca

Nakon Vlaja, drugi omiljeni podložak za sprdanciju su Boduli, po mogućnosti sa što manjeg otočića. Zna to i Brešan koji je na neimenovani otok doveo popa da buši kondome i podiže natalitet. Hrvatima su se kao lude prodavale i kino ulaznice. Ukupno 155 tisuća, s čime je, za svega 3 tisuće duša Brešanov svećenik s drugog mjesta izgurao Hribarove brkove.

1. Kako je počeo rat na mom otoku?

A tko zna koliko će vremena proći dok netko ne izgura Vinka Brešana s prvog mjesta ove ljestvice. Naime, 'Kako je počeo rat na mom otoku' iz davne 1996. godine još uvijek čvrsto stoji zabetonirana na vrhu. "Aleksa, vrati se. Skuvala san ti paštašutu", tu legendarnu rečenicu čulo je i vidjelo više od 300.000 ljudi. "Filmovi se ne rade zbog brojki. Naime, rade se zato da nakon tih 90 minuta projekcije film ostane još neko vrijeme u mislima gledatelja", pojasnio je Brešan. I ostat će. Taman toliko dok se na kino platnu ne pojave neki novi Vlaj, pop ili Maršal zbog kojih nam se sav taj naš novac kojim financiramo snimanje hrvatskih filmova neće činiti uzalud potrošenim.