
Dozlaboga tužna priča

U Dalmaciji je svaki blok, svaki kubik betona i metar željeza samo dio mozaika koji se na kraju ima izroditi u spomenik svome graditelju.
Prije koju godinu, u Prometovoj šezdesetki, busu koji vozi na relaciji Split – Omiš, pa prolazi i preko Sirobuje načičkane bespravnim višekatnicama koje su se bez plana i programa natiskale jedna iza druge, svjedočio sam razgovoru dvojice penzionera u čiju je poantu stala sva graditeljska filozofija ovih malih mista srca moga. "Jebeš ti 'vake kuće! Čet'ri kata, a vidi se samo jedan."
Ne znam kako je u ostatku Hrvatske, ali u Dalmaciji je svaki matun, svaki blok, svaki kubik betona i metar željeza samo dio mozaika koji se na kraju ima izroditi u spomenik svome graditelju. A da bi on, "pod stare dane", mogao sjesti pred taj velebni betonski spomenik samom sebi i svakom putniku namjerniku na njega pokazati rukom i reći – ovo san sve ja steka i napravija. I zato je poželjno da se, kao i svaki spomenik, što bolje vidi, po mogućnosti da se nalazi "u prvomu redu do mora", pa da se vidi i s ceste i s pučine.
Tužna priča
Znam ljude koji su zbog tih spomenika žrtvovali svaki sat svojih života, pa sad sami samcati žive u trokatnicama jer su gradeći te spomenike potpuno zapustili ono što se zove privatni život i završili kao "stari momci". Znam i starce koji unatoč lošem zdravlju još uvijek miješaju beton jer imaju "još samo zidić oko kuće napravit", a tu točku na i svog spomenika bi voljeli staviti prije nego umru. I izist će sebe, familiju, dicu i unuke, ali svoj će spomenik, tu točku na i svojih života, završiti. To je ono što ih tjera naprijed, što im daje razlog za sljedeći dan, taj spomenik na vidljivom mjestu, po mogućnosti u prvom redu do mora.
Priča je dozlaboga tužna jer će svaki od njih, kad napokon sjedne da malo odmori, priznati i sebi i drugima da se najbolje osjeća u nekoj staroj derutnoj kamenoj kući koja nema ni zahoda, u rodnom mjestu, negdje daleko, daleko iza devet sela.
Željko Kerum, taj "naš čovik", "naše gore list", već godinama gradi taj svoj spomenik. Hotel
Crnac na Thompsonovom koncertu
Zbog te ceste, zbog projekta širenja zapadne obale, Kerum je i ušao u politiku, zbog toga se i kandidirao za gradonačelnika, zbog toga je čak htio i prodati dionice Hajduka, zbog toga će izist i sebe i grad, ali svoj spomenik on završiti mora. Taj
Cijela priča, kao i većina tih priča s gradnjama spomenika samom sebi, već lagano klizi prema ludilu. Kako drukčije nazvati planiranje gradnje spomenika Tuđmanu na Rivi i Isusu na Marjanu? Izdvojene iz ove priče o hotelu
Jer kad Kerum napokon proširi zapadnu obalu, kad njegov





















