Dobar urod, ali cijene iz dana u dan sve niže: Što se događa s poljoprivredom od Prevlake do Dunava?

Kad ekonomska spirala krene prema dolje teško ju je preokrenuti. Jer kako smo u utorak vidjeli na primjeru hrvatskih vinara, prazni džepovi stvaraju pune podrume a puni podrumi onda još praznije džepove.

Danas bilježimo sličnu situaciju s drugim poljoprivrednim proizvodima i to od Prevlake pa do Dunava.

Urod je svuda jako dobar, ali kupaca je manje nego ikad, a manje kupaca znači i nižu cijenu. Tako je u Dolini Neretve urod lubenica bolji nego ikad prije, svakog dana se ubere oko 70 tona.

Ipak, kako je i turista i svih drugih potrošača manje nego ikad prije veletrgovci nemilice ruše otkupnu cijenu pa je ona sada ispod kune po kilogramu. 

Ni u Slavoniji nije ništa bolje. Rekordna je godina što se tiče prinosa i kvalitete pšenice. Žito se puni u kamione, a Branimir uopće još ni ne zna koliko će dobiti za njega. "Mi smo ga predali otkupljivačima, oni su ga već prodali za Bosnu, a nama još ne zna se ni cijena", požalio se poljoprivrednik iz Vrbanje Branimir Marić.

U Bosni će ga prodati za kunu i dvadeset lipa, dok ovdje očekuje tek 90 lipa.

Osim pšenice, Branimiru za sada i kupus, tikvica te paprika također izgledaju izvrsno, očekuje se bogat urod.

Stoga je s povrćem oprezniji nego s pšenicom. Ne želi je unaprijed prodati otkupljivaču. Računicu objašnjava na jednostavan način. "Povrće mi sami plasiramo. Imamo svoje kupce, a i na kućnom pragu dosta prodajemo. Kad predamo otkupljivačima oni pokupe kajmak, zarade ono što bi mi trebali", kazao je Branimir.

Na farmi uzgajivača Vlade trenutno je 1500 svinja. Zbog koronakrize na početku godine strahovao je da neće moći svoju robu vrhunske kvalitete uopće i prodati jer su hoteli na Jadranu prestali naručivati slavonske delicije. "Prošle godine do ovog vremena bilo je milijun i pol kuna prometa", rekao je Vlado Ferbežar, proizvođač suhomesnatih proizvoda. Ove godine za sada ima 200.000 kuna prometa. Ipak, uspio se spasiti. Iako jeftinije nego hotelima, prodat će svoju robu.

"Pa više-manje je palo s neba. Dugo radimo na tome da i naši trgovački lanci počnu uzimati od nas i sada je  jedan strani lanac počeo uzimati od mene i nešto je u dogovoru da bi se malo i više uzimalo kao i domaći trgovački lanac", kazao je Vlado.

Farma ima potencijala za puno više, no Hrvatska je članica Europske unije koja u postotku uvozi najviše svinjskoga mesa pa se Vlado ni ne usudi uzgajati više. Vlado zna da su zbog lošeg položaja i slabe cijene otkupa neki poljoprivrednici zaprijetili bacanjem svojih plodova. "Ja ne mogu baciti svinje. Dugo to radim i nastavit ću raditi bez obzira što je takva situacija, samo se nadam da ću uspjeti prehraniti te svinje", objasnio je Vlado.  Ako je koronakriza trebala nešto učiniti, onda je trebala Hrvatskoj otvoriti oči i pokazati kako je proizvodnja hrane apsolutni imperativ.

Treba se podsjetiti čega je prvoga nestalo kada je kriza otpočela. Nestalo je brašna. Doduše i wc papira. Ali postavlja se pitanje, ako nema brašna, što će nam uopće WC papir?