Već 40 godina Međugorje je omiljeno mjesto hodočasnika: 'Čovjek kada dolazi u Međugorje on traži sebe'

Prije 40 godina u hercegovačkom selu Međugorju dogodilo se nešto o čemu je uskoro govorio cijeli svijet. Šestero djece tvrdilo je da im se ukazala Gospa, a dan kasnije i obratila. Od tada do danas Međugorje je jedno od omiljenih mjesta hodočasnika iz cijelog svijeta, ali ga Katolička crkva još nije službeno priznala.

Fenomen Međugorja

Video djece kako mole nastao tri i pol godine nakon što su ova djeca ispričala da im se ukazala, a potom i obratila, Majka Božja. Te 1981. nastao je fenomen Međugorja. Čim se za njega doznalo u Međugorje je , po istinu o čudu, otišao Drago Plečko.

''Dugo sam razgovarao s Vickom Ivanković koja mi je bila najuvjerljivija. 30 minuta sam snimio razgovora s njom. Gledao sam taj rad njenih očiju dal' ona pokušava nešto izvuć, izmislit ili se pokušava prisjećati. Postoji ta tehnika i ona je po meni bila iskrena i govorila je istinu, a to je bilo zapanjujuće'', rekao je Drago Plečko, istraživač rubnih područja znanosti. Naš sugovornik tvrdi i da sa sigurnošću zna da su se u Međugorju događala čudotvorna izlječenja. Spominje primjer žene pod imenom Rita Klaus.

''Dobio sam dokumentaciju. Kompletnu njenu. Tu nema nikakve dileme. To je prava dokumentacija medicinska gdje se vidi da je ona patila od zadnjeg stadija, najgoreg stadija multiple skleroze i potpuno je ozdravila. Naravno, to je teško objasniti racionalno. Naravno, uvijek se javlja teorija o placebo efektu'', kazao je Plečko. Fra Svetozar je u Međugorju 16 godina bio svećenik. U niti jednom trenutku nije dvojio da su vidioci i vidjelice, kaže, govorili istinu. No on, tvrdi, nije vidio primjerice ustajanja iz invalidskih kolica no svakodnevno je svjedočio čudima.

''Ja nikada nisam i, evo, ljudi koji su tamo radili sve ove godine mi smo pod svaku cijenu izbjegavali scene, show. Jer čak i da se neka čuda dogode, ona dođu, ona su prolazna, ali ono što čovjek nađe u svojoj duši i što ponese svojoj kući, što je intimno, a on možda ostaje i dalje bolestan, ali to neko ohrabrenje. Eto, to su ta čuda koja su stalno prisutna u Međugorju. I mi to ne možemo lagat, čovjeku kazat: 'ajd, dođi pa će ti bit ovo nego svatko je u svom hodočašću u svom intimnom, intimnom hodu svoje duše'', kazao je fra Svetozar Kraljević, gvardijan samostana Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zagrebu. Iako većina misli da vjernici u Međugorje dolaze vidjeti Gospu Fra Svetozar nam tvrdi - to nije tako.

''Čovjek kada dolazi u Međugorje on traži sebe. Može to izgledati: ja tražim crkvu, ja tražim brdo ukazanja, ja tražim vidioce, ali ja sam znao uvijek da to nije to nego čovjek traži sebe'', rekao je fra Svetozar. To potvrđuju i oni koji su danas došli u Međugorje.

''Doživim tu neku snagu, ne mogu opisat. Bude mi puno lakše sve. Jednostavno, diše lakše'', kazao je Ilija Bodul iz Austrije.

''Ja se nisam ovdje rodila, ali željela bih živjeti ovdje i umrijeti. Ovo je more milosrđa, ovo je…Možda me neki ljudi ne shvaćaju, moje mišljenje, ali ovo je mjesto moga života. Ovdje živim'', rekla je Dragica Marković iz Njemačke. Priznanje Međugorja može se dogoditi tek kad više nije od sudionika tih događaja ne bude živ jer se time eliminira mogućnost naknadnog otkrića prevare. ''Oni su vidjeli nešto. Gledajte, za vjernika je to promjena u fiziologiji kojom Bog omogućava da se ukaže vjerniku. Za nevjernika je to dokaz da postoji u fiziologiji utjeha, jer znamo da moramo umrijeti, da ćemo nešto sresti nakon smrti'', izjavio je Plečko. A u to je lijepo vjerovati . I vjernicima i ateistima.