"Seoba naroda prema Europi je odlučila izbore", rekao je predsjednik SVP-a Toni Brunner za švicarski javni servis SRF nakon objavljivanja izlaznih anketa. On je objasnio da je osim teme migracije izbore odlučilo i tematiziranje nadolazećeg ugovora između Švicarske i Europske unije koji, kako je rekao, "temelje izravne demokracije u Švicarskoj dovodi u pitanje".

SVP je predizbornu kampanju usredotočio isključivo na obećanja o smanjenju useljavanja, pooštrenju useljeničkih zakona i sprečavanju navodnih zloupotreba prava na politički azil iako se Švicarska na nalazi na listi omiljenih ciljnih odredišta izbjeglica.

SVP se zalaže i za pojačan odmak od Europske unije.

Promatrači uspjeh SVP-a doživljavaju kao pomak Švicarske udesno, što je nastavak trenda primjetan već na posljednjim parlamentarnim izborima 2007. i 2011.

Neće biti promjena u vladi

SVP je prema izlaznim anketama osvojio 28 posto glasova ispred Socijaldemokratske stranke (SP) s 18,6 posto. U sljedećem sazivu Nacionalnog vijeća SVP će činiti najjaču frakciju sa 65 zastupnika u 200-članom tijelu, što je 11 zastupnika više nego u posljednjem sazivu. SP će u parlamentu biti zastupljen sa 44 zastupnika što je dva manje nego posljednje četiri godine.

Liberalno-demokratska stranka (FDP) će biti zastupljena s 33 zastupnika što je tri mjesta više nego u aktualnom sazivu. Kršćanski demokrati (CVP) su osvojili 23 mjesta u Nacionalnom vijeću, većem domu švicarskog parlamenta. Najveći gubitnici izbora su Zeleni koje će ubuduće zastupati pet umjesto 10 zastupnika.

Uobičajeno niska izlaznost na švicarskim parlamentarnim izborima ovaj put je s 47,9 nešto slabija nego 2011. Od 1979. na izbore za Nacionalno vijeće izlazi manje od 50 posto birača.

S obzirom na prilično složen švicarski izborni sustav, u kojem su glavna pravila konsenzus i podjela vlasti, lakše je pobijediti na izborima nego proširiti političku moć. Tako švicarska vlada neće, unatoč vjerojatnom skretanju udesno izbornih rezultata, izgledati puno drukčije nakon izbora. Izbori u Švicarskoj rijetko dovode do većih promjena u vladi koja ima samo sedam članova, a resori su unaprijed ravnopravno podijeljeni među najačim strankama i stoga izvršna vlast ne odražava izravno ravnotežu snaga u parlamentu.