Oni mogu reći: Kad me ne plaćaš, neću ti ni raditi!

U Njemačkoj u pravilu do slučajeva u kojima poduzeća duže vrijeme ne isplaćuju radnicima plaću dolazi kada se firme nađu pred stečajem.

"Neslužbene brojke su prilično visoke i često neke oštećene stranke moraju određenim koracima 'pogurati' pokretanje stečajnog postupka - ili posloprimci ili institucije poput mirovinskih i zdravstvenih fondova kojima nisu na vrijeme uplaćeni doprinosi", objašnjava stručnjak za radno pravo iz njemačkog koncerna SAP-a Christoph Gussenstätter.

Bez rada nema plaće – to je jedno od temeljnih načela njemačkog radnog prava. Ali vrijedi i obrnuto: posloprimci u Njemačkoj ne moraju raditi ako ne primaju plaću, piše Deutsche Welle . No pritom, kako upozoravaju odvjetnici, treba dobro paziti da se poštuju zakonom predviđeni koraci. Zaposlenik kojemu su izostale više od dvije pune mjesečne plaće mora – najbolje pismeno, odnosno dokazivo – upozoriti poslodavca da će, ako mu ne isplati dug nastao neisplaćenim primanjima, prestati raditi. Tjark Menssen iz Pravnog centra Udruge njemačkih sindikata DGB pritom upućuje da je ovo pravo smisleno iskoristiti zajedno s drugim kolegama, što je klasična ideja sindikalnog djelovanja, dakle da svi zaposlenici kažu: mi nismo spremni prihvatiti ovakav tretman i nećemo više raditi. Ne radi se pritom o klasičnom štrajku, nego o pravu svakog radnika koje ovaj može iskoristiti, a da mu poslodavac zbog toga ne smije dati otkaz.

Treba čuvati sve 'crno na bijelo'

Ipak, pri ovakvim potezima treba biti vrlo oprezan i obavezno konzultirati odvjetnike specijalizirane za radno pravo kako ne bi na kraju poslodavac imao u rukama argumente koje može iskoristiti za davanje otkaza radniku "pobunjeniku". To se može dogoditi ako naprimjer šteta koju zaposlenik svojim nedolaskom na rad ne stoji u razmjeru s onim što mu poslodavac duguje.

Gussenstätter upućuje i da je, naravno, uvijek vrlo važno odvagati isplati li se "ići u rat" s poslodavcem, je li riječ o rijetkim kašnjenjima s isplatom koja su logična i koje posloprimac može razumjeti ili se radi o učestaloj praksi. No, istovremeno naglašava da zaposlenici u Njemačkoj ne bi trebali pristajati na previše ustupaka prema poslodavcima i da bi trebali dobro paziti da sve što je dogovoreno bude evidentirano "crno na bijelo" kako bi se to jednog dana, bude li trebalo, moglo i dokazati.

Za razliku od naših, sudovi rješavaju predmete u roku od četiri mjeseca

I u Njemačkoj postoji problem da posloprimci dugo imaju strpljenja sa svojim poslodavcima koji kukaju kako nemaju novca za isplatu plaća – pogotovo u malim i srednjim poduzećima ili ako već godinama rade za neku firmu. Ali ako poslodavac uporno ne plaća, najbolje je uz konzultaciju s odvjetnikom obratiti se nadležnim sudovima koji u Njemačkoj djeluju brzo i efikasno, objašnjava Gussenstätter. Postoje dva puta kojima radnici u tom slučaju mogu krenuti: oni mogu pred sudom pokrenuti takozvani "Mahnverfahren" koji je vrlo formaliziran, ide brzo i posloprimac u roku od tri tjedna može dobiti ovlaštenje za sudbenu ovrhu i na taj način doći do svog novca. Radnici mogu i odmah podnijeti tužbu Sudu za rad i, ako se poslodavac ne brani, sudbena ovrha se može dobiti za tri tjedna.

"Ako pak dođe do pravog spora u kojem sud mora donijeti presudu, onda se ona u pravilu može očekivati u roku od tri-četiri mjeseca", objasnio je Tjark Menssen iz Pravnog centra Udruge njemačkih sindikata DGB.

Ipak, i u Njemačkoj važi načelo koje važi i na drugim područjima - pravo nije isto što i pravda. Iako pravosuđe u Njemačkoj funkcionira dobro i posloprimci se u njega mogu pouzdati, postoji čitav niz pravnih "začkoljica" na koje treba paziti kako oštećeni na koncu ne bi izvukli deblji kraj. Treba stoga, upućuju stručnjaci, i u Njemačkoj pozorno čitati radne i tarifne ugovore, a uvijek se isplati i konzultirati odvjetnike koji ih znaju čitati puno bolje od "običnih smrtnika".