Mafija iz St. Gallena: Tko su crkveni moćnici koji su krojili Vatikan iz sjene?

Hrvatsku u superizbornom razdoblju, tek nešto dužem od godine dana, nakon parlamentarnih i predsjedničkih, ovog svibnja čekaju lokalni i regionalni izbori. Uz našu predizbornu kampanju, koja pokazuje širok raspon očekivanih i neočekivanih te političkih i izvanpolitičkih aktivnosti, i vjernici i bezvjerci sa zanimanjem prate još jedne važne ovosvibanjske izbore – vatikansku konklavu.

Sve najnovije informacije o izboru pape pratite OVDJE.

Pravni okvir izbora za papu

Na čelu Katoličke Crkve kao organizacije i na čelu Države Grada Vatikana kao međunarodno priznatog političkog subjekta stoji papa – iznimka je, dakako, razdoblje od smrti ili odreknuća jednog do postavljenja sljedećeg pape. Stoga je razumljivo zanimanje svjetske javnosti za konklavu. A sam se izbor odvija prema poznatim pravilima koja u Crkvi i Vatikanu imaju zakonsku snagu.

Vatikan, naime – kao ni neke druge države, primjerice Država Izrael – nema ustav. Umjesto toga, u Vatikanu postoji skupina zakonskih propisa koji uređuju temeljne institucije i osnove uspostave i funkcioniranja Vatikana i Crkve. Ti se propisi nazivaju apostolskim konstitucijama. U drugom dijelu konstitucije Svoj pastvi Gospodnjoj (Universi Dominici Gregis) određuje se sve što se pri izboru pape mora, što se smije, ali i ono zabranjeno.

Ne sagriješi konklavno

Šesto poglavlje drugog dijela spomenute konstitucije, O onom čega se treba čuvati ili što treba izbjegavati pri izboru rimskog prvosvećenika (članci 78-86), upućuje na pravilna ponašanja prije izbora pape i tokom trajanja konklave.

Šimun ili Simon Čarobnjak bio je samarijski vrač iz prvog stoljeća. Prešao je na kršćanstvo, no zatražio je od sv. Petra da mu za poveću svotu novca proda darove Duha Svetoga. Sveti je Petar to, naravno, odbio. A Simonovo je ime ostalo zauvijek sačuvano u riječi simonija koja označava prodaju duhovnih darova, napose oprosta, te bilo koje trgovanje crkvenim povlasticama i položajima.

PAPIN DIM /

Misterij konklave: Što ako boja nije ni crna ni bijela? Mala greška može prevariti svijet

Prva zabrana odnosi se upravo na simoniju ili mito. Uz dodatni zaziv Ne daj, Bože! (quod Deus avertat) propisana je kazna ekskomunikacije (strogog isključenja iz Katoličke Crkve) za sve one koji bi sudjelovali u takvoj kupoprodaji najvišeg položaja. Ipak, sam izbor – a pritom se odredba poziva na predaju i prethodne pape – ne može se ni osporiti ni dovesti u pitanje makar bio proveden uz takvo svetotržje.

Jednako je tako zabranjeno kardinalima, bilo dok je papa još živ ili nakon njegove smrti, drugim kardinalima izbornicima obećavati dostojanstva ako izaberu njega ili unaprijed obećati svoj glas. S tim u skladu, grupe kardinala izbornika ne smiju se dogovarati o tome kako će se voditi crkva ako neki od njih jedanput postane papa. Sve u svemu, kardinalima izbornicima zabranjeno je formiranje interesnih grupa ili stranaka koje bi nastojale utjecati na rezultat izbora.

Prelati na tankoj crvenoj liniji

St. Gallen je ljupki gradić u sjeveroistočnoj Švicarskoj. Mafija iz St. Gallena već ne zvuči toliko ljupko. Ipak, nije riječ o mafijašima, nego o neformalnoj grupi crkvenih visokodosojanstvenika liberalnih nazora što se pitanja vjere i upravljanja Crkvom tiče. Iako nose nadimak Mafija iz St. Gallena, sami su sebe češće nazivali Grupa ili Klub iz St. Gallena.

U St. Gallenu je sjedište Vijeća europskih biskupskih konferencija, organizacije kojoj je cilj suradnja europskih biskupskih konferencija. Predsjednik je tog vijeća od 1986. do 1993. bio milanski nadbiskup, kardinal Carlo Maria Martini, a glavni tajnik od 1979. do 1995. Ivo Fürer koji će sljedećih godina, do umirovljenja 2005., biti biskup St. Gallena. Upravo je od njega došao glavni poticaj za nastanak Kluba.

INTERREGNUM /

Sveta Stolica je prazna: Tko sada vodi poslove i čega sve ima dok pape nema?

Naime, 1993. dolazi do velike promjene u Vijeću: po demokratskim promjenama na istoku Europe papa postavlja zahtjev za uspostavom kršćanske Europe. Time je također uvelike promijenjen način rada Vijeća. Umjesto dotadašnjeg stvaranja uzajamnosti među ordinarijima europskih biskupija djelovanje je postalo manje sinodalno, a težište je s generičkih pitanja premješteno na opći cilj kršćanske Europe i veću podložnost centrali u Vatikanu.

Među sudionicima razgovora u sljedećih je 12 godina bilo podosta biskupa, nadbiskupa, patrijarha, kardinala… Kadinal Martini, koji je bio isusovac, Grupu je upoznao i s radom buenosaireskog nadbiskupa, kardinala Bergoglia: njegov se pristup biskupskoj suradnji uvelike poklapao s osnovnim načelom razgovora 'slobodoumnih istomišljenika' u St. Gallenu.

Klub St. Gallena u konklavi 2005.

Sve što se događalo iza zaključanih vrata Sikstinske kapele nakon smrti Karola Józefa Wojtyłe i dalje ostaje otajstveno i tajnovito osim, dakako, krajnjeg izbora. Ni jedan čin pripisan sudionicima, koji bi bio suprotan propisima Universi Domini gregis, niti se može potkrijepiti dokazom niti ga oni priznaju. A glasine koje već 20 godina prate tu konklavu katkad u temelju proturječe jedna drugoj.

Navodno je glavni kandidat Grupe iz St. Gallena, kardinal Martini, u prvom glasanju dobio relativnu većinu, ali znatno manje od dvotrećinske potpore. Bilo zbog toga ili zbog Parkinsonove bolesti, on je povukao svoju kandidaturu. Drugi kažu da se zbog dijagnoze uopće nije htio kandidirati, nego je špicenkandidat Grupe bio kardinal Bergoglio koji je u suzama molio da ga ne ističu.

Bergogilo je, to se zna, izabran 2013., a 2005. na Petrovu stolicu sjeda Ratzinger. Iako se Grupa prestala sastajati, navodno je Martini 2012. u proljeće i ljeto 2012., neposredno prije nego što je 31. kolovoza iste godine preminuo, uvelike podupirao Ratzingerova razmišljanja o abdikaciji – što je ovaj i učinio 28. veljače 2013. Potom je izabran Bergoglio kojem je jedna od glavnih ostavština – sinodalnost.

Zašto su kardinali izolirani u konklavi

Nasuprot udruživanju i strančarenju, kardinalima Konstitucijom nije zabranjena razmjena mišljenja o pitanjima izbora sve dok se papa ne izabere – dapače. Što se tiče ostalih ljudi, a posebno obnašatelja vlasti – s njima kardinali izbornici uopće ne bi smjeli razgovarati o budućem papi, čak ni poslušati njihove želje da neka osoba bude izabrana, a kamoli pristati da u njihovo ime koga biraju ili nečiji izbor priječe.

MIT ILI MRAČNA ISTINA? /

Jesmo li imali ženskog papu? Nije koristila kondome, nije pobacila i to ju je koštalo života

Papa Ivan Pavao II. u Konstituciji je tom posljednjom odredbom htio da zabrana obuhvati svaku intervenciju, zagovor ili želju kojim bi bilo koji pojedinac ili skupina ljudi, posebno onih na vlasti, mogli samo poželjeti da se miješaju u izbor pape. Izbor pripada isključivo kardinalima biskupima još od Nikole II. (1059), a svim kardinalima od Aleksandra III. koji je odredio i dvotrećinsku većinu. Papa Pavao VI. 1970. ograničio je dob izbornika na 80 godina.

Molba u molitvi i molitva u molbi

Potom ova konstitucija preporučuje svoj ostaloj Crkvi, napose kardinalima starijima od 80 godina, da molitvom podupru rad kardinala izbornika u konklavama. Posljednja odredba u tom poglavlju konstitucije Svoj pastvi Gospodnjoj izrečena je, zapravo, kao molba. Upućena je tek jednom jedinom čovjeku, budućem papi:

"Molimo da onaj koji bude izabran ne odustane, obeshrabren težinom zadatka, već da se ponizno prepusti odredbi božanske volje. Naime Bog, koji nameće teret, podupire i rukom, kako ga ne bi bilo neravnotežno nositi; onaj tko je teretu tvorac ujedno je i pomoćnik u upravljanju; da ne bi podlegao pod veličinom dara on nejak, jakost mu daje koji je dao dostojanstvo.“

POGLEDAJTE VIDEO: Tagle, Parolin Ili netko treći? 'Onaj tko u konklavu uđe kao papa izlazi kao kardinal'