
Ukrajina, Kašmir, Gaza: Zašto se Trumpova Amerika ne angažira u ključnim sukobima?

Nasilna kriza između Indije i Pakistana u neko ranije vrijeme pokrenula bi hitnu raspravu i sveobuhvatnu američku diplomatsku ofenzivu s ciljem smirivanja tenzija i sprečavanja šireg sukoba.
No, najnoviji sukobi oko, ali i izvan, regije Kašmir mogli bi postati test ograničenih ambicija Trumpove administracije i njezine volje za globalnim djelovanjem, kao i ogledalo svijeta bez američkog vodstva, piše CNN.
Kada je u utorak započeo sukob dvije nuklearne sile - a kao posljedica terorističkog napada na indijske turiste, za što New Delhi optužuje militante koje podražva Pakistan - američki predsjednik Donald Trump ponudio je tek pasivnu reakciju.
"Šteta", rekao je Trump. “Nadam se samo da će brzo završiti.”
Dan kasnije ponudio je pomoć, no bez stvarne želje da se uključi: “U dobrim sam odnosima s obojicom. Nadam se da će to riješiti. Ako mogu pomoći – tu sam.”
Umjereni kontakti bez stvarnog angažmana
Američki državni tajnik Marco Rubio bio je u kontaktu s dužnosnicima iz Indije i Pakistana posljednjih tjedana, uključujući i nakon indijskog zračnog udara na pakistanski teritorij u utorak. No ne postoje znakovi šire koordinacije međunarodne medijacije niti krznog menadžmenta iz Washingtona.
Razlog može biti i to što trenutak još nije zreo za diplomaciju – obje strane se, smatraju promatrači, tek zagrijavaju za višu razinu eskalacije.
Ova situacija ističe promjenu u globalnoj ulozi SAD-a.
Trumpova administracija napustila je tradicionalnu praksu okupljanja saveznika i izgradnje međunarodnih koalicija. Trump preferira ekonomsku i vojnu silu, a ne vidi razliku između saveznika i protivnika.
Povrh toga, bilo bi prilično proturječno vidjeti predsjednika koji koketira s ekspanzionističkim idejama prema Grenlandu i Kanadi kako posreduje u jednom od najosjetljivijih svjetskih teritorijalnih sporova.
Unatoč tome što Trump tvrdi da mu je mir u svijetu prioritet, njegov diplomatski učinak u ratovima u Ukrajini i Gazi je minimalan. Čak i njegova tvrdnja da su Hutisti u Jemenu prestali napadati međunarodne brodove nakon američkih zračnih udara zasad nije potvrđena.
Transakcijski pristup vanjskoj politici
Trumpova diplomacija, predvođena neiskusnim izaslanikom Steveom Witkoffom, često uključuje pokušaje izvlačenja koristi za SAD. U Ukrajini je pritisnuo vladu da potpiše ugovor o eksploataciji rijetkih minerala, a za Gazu predložio prisilno preseljenje Palestinaca kako bi SAD mogao graditi “rivijeru Bliskog istoka” – što bi se moglo protumačiti kao oblik neokolonijalnog etničkog čišćenja.
Za razliku od toga, Kašmir ne nudi vidljive ekonomske ili strateške koristi koje bi privukle Trumpovu pozornost.
Američke uspješne mirovne inicijative u prošlosti – poput Carterove uloge u miru između Izraela i Egipta ili Clintonove intervencije u bivšoj Jugoslaviji – zahtijevale su godine strpljive diplomacije. U zadnja tri mjeseca nema naznaka da Trump planira išta slično, čak ni u postojećim krizama, a kamoli u novoj južnoazijskoj.
Kako ističe Tim Willasey-Wilsey iz britanskog Royal United Services Institutea, SAD je u prošlosti imao ključnu ulogu u smirivanju napetosti u Kašmiru, posebno 2000., 2008. i 2019. godine. "Imamo predsjednika koji otvoreno kaže da ne želi biti 'policajac svijeta', a i osobno je bliži indijskom premijeru Modiju nego pakistanskim vlastima", rekao je bivši britanski diplomat za CNN.
Zašto uvijek iznova Kašmir?
Kašmir je regija u sjeverozapadnoj Aziji na koju polažu pravo i Indija i Pakistan, a dijelom ga kontrolira i Kina. Spor datira još iz 1947., kada je Velika Britanija kolonijalnim povlačenjem stvorila moderne države Indiju i Pakistan.
Otad su Indija i Pakistan vodili tri rata zbog Kašmira, uz brojne manje sukobe u posljednjih 25 godina. U najopasnijem trenutku, 1999., predsjednik Clinton intervenirao je kako bi spriječio širi nuklearni sukob. Danas se, unatoč napetostima, nuklearna retorika donekle stišala.
Sjedinjene Države su smatrale da je prevencija sukoba u Kašmiru vrijedna angažmana. Mike Pompeo je 2019. posredovao kako bi ublažio sukob. "Svijet ne zna koliko je blizu bilo da rivalstvo između Indije i Pakistana preraste u nuklearni rat", napisao je u memoarima.
Sada je svijet opet na rubu nove eskalacije. Indija je napala pakistanski teritorij tvrdeći da se tamo nalaze teroristički kampovi, odgovorni za napad na hinduističke turiste u kojem je poginulo najmanje šest osoba. Pakistan odgovara: 31 civil ubijen je u indijskim udarima. Premijer Shehbaz Sharif upozorio je: "Zaboravili su da smo mi narod hrabrih."
Ako Pakistan krene u protunapad, Indija bi mogla odgovoriti još snažnije, i to pod političkim pritiskom – gubitak zrakoplova i žrtve su osobni udarci za premijera Modija.
Promijenjen svijet i oslabljena američka uloga
Osim Trumpove nevoljkosti, promijenjena globalna dinamika čini klasične diplomatske strategije manje učinkovitim. SAD se u posljednja dva desetljeća strateški približio Indiji, a Trump i Modi dijele nacionalističku političku orijentaciju.
Napadi na nenaoružane turiste pobudili su simpatije prema Indiji, iako međunarodna zajednica istovremeno izražava zabrinutost zbog Modijeva odnosa prema muslimanima u indijskom Kašmiru. Pakistan, pak, poriče da je na njegovom teritoriju bilo baza militanata.
SAD je u međuvremenu izgubio utjecaj nad Pakistanom nakon izlaska iz Afganistana i kraja savezništva iz doba borbe protiv terorizma. Pakistan se danas čvrsto oslanja na Kinu – obje sile sada imaju svoje nuklearne pokrovitelje.
Milan Vaishnav iz Carnegie instituta kaže da je Indija danas strateški partner SAD-a, dok značaj Pakistana opada. "Očekuje se da će Pakistan uzvratiti – i tada će obje strane moći sačuvati obraz i krenuti prema deeskalaciji", rekao je.
Uloga posrednika možda se prebaci na Bliski istok. Katar, primjerice, već je imao važnu ulogu u posredovanju između Izraela i Hamasa. No čak je i Katar osudio napad na turiste u Kašmiru i izrazio sućut Indiji. Indijski mediji interpretirali su poziv katarskog emira Modiju kao diplomatski udarac islamabadskoj vladi.
Katar je, ipak, zadržao komunikaciju s obje strane, a njegovo ministarstvo vanjskih poslova poručilo je da podupire sve regionalne i međunarodne napore za rješavanje sukoba.
Willasey-Wilsey ističe da arapske zemlje poput Saudijske Arabije i UAE-a, kao glavni vjerovnici Pakistana, imaju potencijal utjecati na njegovo ponašanje – osobito jer se zemlja nalazi u dubokoj gospodarskoj krizi.
Bez SAD-a, svijet traži nove posrednike
No ako se kriza dodatno ne pogorša, sve upućuje na to da ključnu ulogu neće igrati Sjedinjene Države.
Iako su američki potpredsjednik JD Vance, državni tajnik i privremeni savjetnik za nacionalnu sigurnost Marco Rubio te šefica osoblja Bijele kuće Susie Wiles pomno su pratili pogoršanje sukoba između Indije i Pakistana kada su u petak ujutro zaprimili uznemirujuće obavještajne informacije te se, temeljem dobivenih informacija, odlučili na pojačanje američkog angažmana i ključne korake - osobni poziv potpredsjednika Vancea indijskom premijeru Narendri Modiju dok je američko Državno tajništvo, pod vodstvom Marca Rubija, aktiviralo niz kontakata s indijskim i pakistanskim kolegama, koji su trajali cijelu noć - jasno je da SAD nije sudjelovao u pisanju dogovora, već se fokusirao tek na to da sukobljene strane uopće počnu razgovarati.
Zanimljivo, samo dan prije poziva, Vance je u intervjuu za Fox News rekao da sukob “nije naša stvar”. “Možemo pokušati potaknuti obje strane na smirivanje, ali nećemo se miješati u rat koji nema veze s nama,” izjavio je.
Trump je u subotu ujutro objavio na društvenim mrežama da je postignuto "puno i trenutno primirje". Rubio je to ubrzo potvrdio.
Pakistanski premijer Shehbaz Sharif zahvalio je SAD-u tri sata nakon objave primirja, dok je indijski ministar vanjskih poslova Vikram Misri bio nešto suzdržaniji i tek spomenuo da je dogovor postignut “izravno između dviju zemalja”.
Svega par sati nakon obznanjenog primirja, pak, navodno nova eskalacija sukoba i uzajamne optužbe. Reakcija SAD-a se čeka, ako je uopće bude.
POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatski general Dragutin Repinec objasnio pozadinu sukoba Indije i Pakistana
















