Najduži ton koji je itko ikada otpjevao u ijednom studiju – 59 i pol sekundi. Siniša Vuco je svjetski rekorder, prije dva dana ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda.

Nadmašio je prošli rekorderd za punih 20 sekundi. Snimanje u studiju brižno se nadgledalo i snimalo s pet kamera, kako bi se rekord nakon godinu dana mogao potvrditi.

Siniša Vuco tražena je "roba" u gradu – ima heavy metal bend, mnogim izvođačima pisao je i narodne pjesme, svojedobno je bio i predsjednik splitskog HSS-a, a kandidirao se i za splitskog gradonačelnika.

Direktno iz Londona, gdje mu je rekord potvrđen, stigao je u RTL Direkt, je li tako?

Danas je sve direktno pa sam se sjetio kad mi je kasnio avion, da mi zadnji put nisu dali poklonili ti ruže jer je bio neparan broj, pa sam sada donio lijepe keksiće, nešto lipo za vidit' – i moj CD u raznim prigodama. Tužnim i sretnim.

Vidjeli smo može i na sprovodu?

Ne daj Bože na sprovodu...

Ma nekog drugog... Kakav je osjećaj biti Guinnessov rekorder?

Prilično sam sretan zato što je tu spojena emocija, kvaliteta i tehnika. Mogu reći i način života. Od djetinjstva sam u glazbi.

Kako ste uspjeli otpjevati 59,5 sekundi? Koliko je bilo teško?

Znao sam da će, nakon prošlog rekorda, doći netko novi i htio sam da odustanu, da ih demoraliziram. Prije točno 40 godina počeo sam pjevati u Kaštelima, prvi put sam uzeo mikrofon na glasu Kaštela. Zato - kad dođem u Dalmaciju, napravit ću repliku diplome Guinnesove knjige rekorda i dati gradonačelniku Kaštela.

Drugi grad u mom životu bio je Split. Nadam se da ću dogodine biti prvi koji će prijeći minutu i da ću popraviti ovaj rekord i to u Splitu, pa da to bude spektakl. Moram priznati da sam četiri puta bio na stotinki do minute, ali nisam uspio. Na treningu jesam. 

Zanimljivo je da se rekordi inače obaraju za sekundu ili dvije, a vi za 20.

Sa mnom je sve rekordno. Htio sam ići još, ali nisam dosegao minutu. Poslije toga sam otišao u kafić popiti kavu i kao za sebe krenem pjevati i prijeđem minutu!

Je li teško?

Je, i riskantno je. To je pjevanje, ali u minuti koristim minimalno dvije, a često i treću tehniku. Baš kao avion – on na početku i na kraju pali motore, a onda između održava. Najbitnije je da se krene. Uz to, oni su strašno rigorozni – sedam mjeseci su analizirali moj ton. To nije samo tehnički – ton mora biti dio aranžmana pjesme - ne bez veze, mora biti i umjetnički.

Koliko ste vježbali?

Koliko se Luka Modrić spremao za Real Madrid? Otkad je počeo igrati balun – vježba se cijeli život. Je li to način života? Je. Nikada nisam pušio, koristio opijate, a ovo sam napravio s 53 godine. Ma ja sam stroj. Nije da se pravim važan – u treningu imam preko minute. Volim sport i onda sam razmišljao – u čemu mogu biti prvak svijeta. Pa, Bože dragi, u pjevanju!

Preselili ste se u Venezuelu. Kakav je tamo život?

Otprilike kao u vrijeme kad sam počeo pjevati, 1985./86. Sve je smireno. Da ne vidite mobitel, mislili biste da su to 80-e i 90-e. Sve je sporije, ima više vremena. A ja kad dođem tamo – više se odmaram nego radim. Meni je dosta dobro.

Ali da se vratim na ton – netko tko to banalno pokuša, neka kod kuće udahne zrak i proba ga zadržati. Ili još bolje, da pokuša jako otpjevati ton. Spomenuo sam avion – kad krenem, hvatam zalet i u prvih 10 sekundi znam dokle će ići. Kao Sandra Perković kad baci hitac – zna dokle će ići, ne mora ni gledati. Od 10. do 50. sekunde samo puštam... Samo se koncentriram na vratne mišiće i čeljust. Pluća su nevjerojatno bitna. Ton mora biti jak i sa što manje zraka moram ga ispuštati, ali mora biti snažan i artikuliran. I kad osjetim da sam na 50. sekundi – znam da sam pri kraju.

Onda se treseš?

Nije da se tresem. Kad osjetiš kraj... ljudi griješe jer misle da ako je tiše, da je lakše. Ne – tu ga ja potegnem. Kao avion. Prvo je rockerska tehnika, na sredini heavy metal, pa kafanska, a na kraju – udri iz svih sredstava! Onda ga dignem gore.

Znači, u toj minuti razne stvari prolaze kroz glavu?

Zadnje sekunde ne mislim na pjevanje nego – što ću sutra jesti.

U Venezueli – znaju li tko je Vuco?

Više sam anoniman. Tamo sam najviše vremena sam. Imam mir. Dobro se naspavam, probudim, pogledam Atlantski ocean iz svog stana - visoko sam. Ne vježbam tamo više tonove – rizično je. Jednom sam potegnuo pa mi počelo preskakati srce. Bolje na mom selu. Šalu na stranu – više se odmaram. Tamo sam stanar. Imam osobnu kartu. Vozikam se po otoku veličine tri Brača ili Krka. Ima pola milijuna ljudi. Nedavno sam letio avionom za sedam ljudi – kao kombi s propelerom. Draga, ja sam se prepao kao dijete. Kombi s propelerom! Pilot mi kaže: "Ako što bude – gurni nogom." 

Idete li na Thompsona?

Neću ići na Markov koncert, ali kroz karijeru smo imali zajedničke nastupe, pisao sam pjesme, dijelili smo pozornicu. On će dati sve od sebe.

Kako tumačite brojku od pola milijuna ljudi?

Nisam pratio tehničke stvari. Privatno znam da smo uvijek imali odličan odnos, pogotovo kad sam bio srednjoškolac. Pet je godina stariji. Uvik bi mi plaćao pive. On je fenomenalan. Imali smo prve nastupe 90-ih. Ovo je plod estradno-poslovne taktike i – očekivano.

Rekordi – odustali ste od politike?

Bio sam malo u politici kad je bilo zabranjeno pjevanje, ali moram reći da sam stvarno sretan zbog Guinnessova rekorda. Mislite li da je slučajno – 59,5? Znate onog Sergeja Bubku – onaj što je skakao s motkom, i uvijek mu je malo falilo do 6 metara?

Jedan je napisao: "Svaka čast – i još da Hajduk bude prvak!" I mi smo završili priču.

Baš mi je želja dogodine u Splitu napraviti studio i gledati – prvog čovjeka koji je prebacio minutu!