Provjerili smo koliko možemo izdržati bez mobitela. Za nas je možda kasno, ali za djecu je tu prvi offline kamp

Na stanici. U tramvaju. Na kavi. Na klupi. Kamo god se okrenete - svi su na mobitelima.

"Na mobitelu provodim dva, tri sata dnevno, najviše idem na Reddit i YouTube", priznaje Marin iz Zagreba.

Zvonimir voli skrolati po Instagramu, Facebooku i WhatsAppu, dok Mirna ima druge razloge.

"Ja sam najviše na mobitelu zbog posla. Rekla bih jedno dva do tri sata, sigurno", kaže.

Hrvati u prosjeku provedu više od 4 sata dnevno na svojim pametnim uređajima. Napravili smo mali eksperiment koliko mi možemo izdržati bez mobitela.

'SCENARIJ IZ SNOVA' /

Haaland postao lik u popularnoj videoigri: Imao je 12 godina kada je ona prvi put objavljena

Gasimo telefon i kreće mini reset. Više ne mogu vidjeti koliko je sati, ne mogu googlati, ne mogu visiti na TikToku i Instagramu, a ako me netko treba, morat će pričekati. Vjerojatno već zovu iz redakcije, ali idemo dalje. Dok hodate, čak se sve čini normalno. Jer ipak, u nekakvom ste pokretu. Ali kad sjednete, nakon 10 minuta na klupi, jednostavno ne znate što biste sa sobom.

Offline turu nastavljamo na jednom od omiljenih mjesta za skrolanje na mobitelu. Jer i čak kad ste s nekim na kavi, nakon nekoliko minuta razgovor postaje skrolanje. Da nema novina, na kavi bih vjerojatno gledao u svrake. Izdržao sam dva sata i upalio mobitel. Da je prošlo toliko, nisam ni primijetio, ali lagane panike ipak je bilo. Psiholozi to stručno zovu nomofobija.

"Nomofobija je taj jedan strah od nedostupnosti, strah da nemamo mobitel pored sebe, da se isprazni baterija i da mu jednostavno ne možemo pristupiti. Do toga je došlo zbog prevelike ovisnosti o mobitelima danas. U tim se trenucima javlja anksioznost, strah od propuštanja stvari, strah da nećemo moći kontaktirati osobu koja nam je potrebna. Isto tako i na razini fiziologije, drhtavica, pojačano znojenje, ubrzan rad srca", objasnila nam je psihologinja Dajana Čopec.

MISTERIJ /

Naše poruke na internetu su 'hrana' umjetnoj inteligenciji?

Za nas je možda kasno, ali djeca još mogu naučiti živjeti bez ekrana. O tome se brinu Marina i Sanja, osnivačice našeg prvog offline kampa.

"Kako mi radimo u 'Školi u oblacima' online poduke za djecu, kolegica je radila treninge online, sve se nekako svelo na online i došle smo na ideju da trebamo to skroz okrenuti", kaže nam Marina Živčić, jedna od osnivačica offline kampa iz Udruge "Grobnički rez".

I tako je sve počelo. U tri godine kroz offline kamp na Platku prošlo je tristotinjak djece, a uskoro će bez telefona kampirati i u Fužinama.

"Znači oni ostavljaju telefone doma, nemaju nikakav pristup internetu, sva sreća u šumi nema signala, pa ako netko možda i prošverca nešto, nema mu baš puno koristi od toga", dodaje Sanja Delladio, također jedna od osnivačica.

IZVOR ZARAZA /

Nošenje novog donjeg rublja prije pranja može biti opasno čak i ako ste ga naručili online

"Prvi i drugi dan je dosta teško. Stvarno se primijete krizice od nedostatka ekrana do nedostatka slatkiša. Ni oni sami ne znaju što im je. Stvarno su nahajpani. I onda u srijedu to nekako sjedne na svoje i do petka nitko ne pomisli na mobitel", zaključuje Marina.

Na mobitel nitko ne pomišlja u offline barovima i klubovima koje su prije dvije godine osmislili Nizozemci. Da biste ušli, telefon morate ostaviti na ulazu i onda kreće digitalni detox. Odvojite se od mobitela i čak naučite slagati - Rubikovu kocku.

"Offline klub je tu da biste došli i proveli vrijeme sami, ali i s ostalima oko vas s opuštenom glazbom u pozadini. Možete čitati, možete crtati, možete heklati, možete slikati. Netko je čak jednom donio i Lego kocke i slagao ih. Možete upoznati strance, dijeliti ideje i razgovarati s prijateljima ili ljudima koje ne znate", rekao nam je osnivač offline klubova u Nizozemskoj, Ilya Kneppelhout. 

Inače, prema jednom nedavnom istraživanju, ljudi su u prosjeku uz tehnologiju čak 41 posto životnog vijeka. A seksaju se čak 100 puta manje. Eto, možda ipak možemo biti manje na mobitelu. Barem znamo što nam je činiti.

POGLEDAJTE VIDEO: Carina zaplijenila preko tristo krivotvorenih torbica. Većina ih u Hrvatsku dolazi iz Turske i Kine