Održivost u praksi: Ovako građani mijenjaju navike za, jedinu, zeleniju budućnost!

Na krovu kuće u Velikoj Gorici - solarni paneli. Goran Cvetojević postavio ih je prije tri godine i od tada cijeli biznis pokreće sunčevom energijom. Tako dobiva struju u ordinaciji za fizioterapiju, ali i pogon za automobile - koji po cijele dane obilaze pacijente.

"Sada naše automobile uistinu vozimo za 0 kuna. Vozni park od 5, odnosno 6 automobila, i solarna elektrana s klima uređajima unutra, na nivou godine nam je ukupni račun za struju bio 66 ili 68 eura. Dakle kroz 12 mjeseci", kaže Goran.

Za Gorana je računica bila jasna: povrat investicije od otprilike 23 i pol tisuće eura postigao je za dvije i pol godine. "Nama je računica toliko jasna da se ja pitam zašto mi to nismo napravili prije 10 godina", dodaje. 

PREPORUKA STRUČNJAKA /

Smijete li vježbati nakon jela? 'Može, ali neke stvari trebate znati i izbjegavati'

Poslovni model precrtao je i na obiteljsku kuću. A cijelu stvar je platio oko 10 tisuća eura. "Ja računam da s obzirom da nismo dobili poticaje, s njima bi to bilo otprilike tri godine, ovdje će biti barem pet", smatra Goran.

Okretanje održivim izvorima energije je i misija Europske unije, pa tako i Hrvatske. U postizanju klimatske neutralnosti. Cilj je da se upotreba energije iz obnovljivih izvora do 2030. godine povećava na 42,5 posto.

A Greenpeace je ovog tjedna objavio studiju koja kaže da to tada baš svu struju možemo dobivati iz obnovljivih izvora.

"Ključni koraci su zapravo ulaganja u energiju sunca i vjetra, za koje Hrvatska ima ogromne potencijale, koje nedovoljno iskorištava. I također, ulaganja u prijenosnu mrežu", kaže programska voditeljica Greenpeacea u Hrvatskoj Petra Andrić.

Postoje primjeri dobre prakse: u pet godina instalirano čak sedam gigavata solara u Grčkoj, i pet i pol u Mađarskoj. Hrvatskoj bi trebalo manje. "U ovoj studiji se predlaže novih četiri gigavata solara. Trebalo bi nam još tri gigavata vjetra", dodaje Andrić.

Nova moda: zakrpano, redizajnirano, razmijenjeno

Veliki zagađivač je i modna industrija: za jednu pamučnu majicu troši se 2700 litara pitke vode. Europljani u prosjeku godišnje bace oko 11 kilograma tekstila, a reciklira se tek jedan posto korištene odjeće. 

Snježana Horvatić Popović, vlasnica obrta za upcycle dizajn, poziva na promjene. "Svatko tko pogleda u svoj ormar, može zaključiti da ima višak odjeće, a opet kada trebamo nešto novo, kao da nemamo nikakvih ideja, nego hrlimo opet kupiti nešto novo i tako se to sve gomila", kaže ona.

Pa umjesto kupovine potpuno novog, kod Snježane se može od starog odjevnog predmeta napraviti nešto novo ili popraviti staro. A umjesto u trgovinu, možete na takozvane zabave razmjene robe.

Horvatić Popović kaže da već deset godina nije kupila nijedan novi odjevni predmet. Umjesto toga, stare komade pretvara u nove – i to ne samo u svojoj radionici. "Pronalaze se novi modeli u zajednici. Pojavili su se ti događaji, takozvani swap partyji, gdje mi, kao građani, donosimo odjeću i razmjenjujemo je za nešto novo", objašnjava.

Biciklom do održivosti

Do ovakvih druženja možete i biciklom – jer automobili su među najvećim zagađivačima u prometu. Bicikl, osim što je bolji za okoliš i zdravlje, u velikim gužvama zna biti i brži.

"Za mene, osobno, vožnja biciklom označava nekakvu slobodu. Ja sam isto prije uglavnom koristio automobil za putovanja, onda sam otkrio da biciklom mogu biti brži, jednostavniji, bez problema s parkingom, slobodniji – i to me preporodilo za kretanje po gradu", kaže Janko Večerina, predsjednik Udruge Sindikat biciklista.

No da bi više građana odabralo bicikl kao prijevoz, nužna su ulaganja u infrastrukturu – biciklističke staze, javni prijevoz, pješačke zone. U posljednjih pet godina u takozvanu održivu mobilnost uloženo je 200 milijuna eura u Zagrebu, više od 13 milijuna u Šibeniku, a više od šest i pol u Puli.

Ovakva je situacija u restoranima

"Moramo promijeniti navike. Ne moramo od početka do kraja koristiti automobil. Kraće dionice možemo prijeći pješice, malo duže biciklom, a još duže javnim prijevozom", ističe Marko Šoštarić, dekan Fakulteta prometnih znanosti.

Jedan od najvećih globalnih ekoloških izazova je i prekomjerna konzumacija mesa – zbog emisije stakleničkih plinova, intenzivnog korištenja zemlje i vode. Zato sve više ljudi bira vegansku ili vegetarijansku prehranu.

"Čak 80 posto naših gostiju nisu ni vegetarijanci ni vegani, ali prepoznaju da barem jedanput dnevno trebaju pojesti nešto zdravo i nešto zbog čega ih neće gristi savjest", kaže Dalibor Marić, vlasnik veganskog restorana.

Seitan umjesto ćevapa, zakrpati umjesto baciti, bicikl prije auta – održivije alternative postoje. Lako ih je uključiti u svakodnevni život. No bez odlučne, konkretne i ambiciozne zelene politike – pojedinac ne može puno.

POGLEDAJTE VIDEO: