'Kupi još crnih čarapa...'

"Debeli", "Tarzo", "Dugi", "Markoni", skupina koja gotovo zvuči kao kvartovski bend, no u pitanju je iznimno ozbiljno organizirana kriminalna grupacija koja je mjesecima diljem Europe preprodavala ilegalno oružje. Jedan njihov pištolj korišten je za ubojstvo u Nizozemskoj, te se ovaj lanac opskrbe europskog tržišta nezakonitim oružjem, počeo rasplitati. Do Hrvatske.

Okupljanje krijumčara

Bandu je predvodio Bruno Kovačević (50) koji je osim "Debeli" koristio i nadimke "Napaćeni" i "Fiolić". Ovaj Hrvat rođen je u Srbiji, a uz hrvatsko ima i mađarsko državaljnstvo. To mu je i pomoglo da se, koristeći povremeno jednu, povremeno drugu putovnicu, od kraja 2014. godine počne vrzmati Europom u potrazi za ilegalnim biznisom s oružjem.

Ubrzo je oko sebe okupio i suradnike. Među prvima tu se našao Željko Nimac, 56-godišnji ratni veteran, kojeg šira javnost pamti po nevjerojatnom obratu u sudskom procesu zbog pljačke dvije pošte.

Već služio kaznu zbog pljačke

Nimac je, naime, zbog tih razbojništava iz 2002. godine bio pravomoćno osuđen, te poslan na izdržavanje kazne od tri i pol godine zatvora. No, tada je njegov odvjetnik Milenko Umićević uspio ishoditi obnovu postupka, jer je uz pomoć 3D tehnologije doveo u pitanje vjerodostojnost snimki video nadzora iz pošte.

Iako je iz snimki proizlazilo da je u pitanju upravo Nimac, novo vještačenje u kojem je korištena i 3D rekonstrukcija pokazala je da postoje odstupanja u proporcijama tijela, zbog čega je u konačnici postavljeno pitanje je li to uopće Nimac. Zbog nedostatka dokaza Nimac je na kraju oslobođen krivnje, a nedavno je od države dobio i odštetu zbog godinu dana što ih je nedužan proveo iza rešetaka. Trebalo bi mu biti isplaćeno 140 tisuća kuna.

Obiteljski biznis

U skupinu je Nimac uveo i svog sina Marka (35) zvanog "Markoni", a ubrzo su im se pridružili i Ilija Lovrić (57) "Tarzo", te Željko Bagić (47) "Dugi".

Kovačević im je tada konačno otkrio svoj plan - krijumčariti iz Slovačke oružje onesposobljeno za ispaljivanje bojevog streljiva, te ga u Hrvatskoj prepravljati u pravo vatreno oružje i zatim preprodavati.

Posao se počeo realizirati kada su se povezali s Eduardom Konyom, Slovakom koji je predstavljao tamošnju tvrtku "Kol-Arms".

U dogovoru s njim uspjeli su osigurati nabavku oružja koje je bilo onesposobljeno za pravu uporabu. To je po slovačkim zakonima bilo sasvim legalno. No, ono što su Kovačević i njegovi suradnici planirali raditi s njim, nije.

Tajne radionice u Zagrebu i Rugvici

Počeli su u Hrvatsku dovoziti "Berette", "Češke zbrojovke", "Tauruse", "Browninge", "Smith&Wessone" i "Glockove". Svi ti pištolji i revolveri završavali su u radionicama u Zagrebi i Rugvici. Nimac i Lovrić tamo su ga prerađivali.

Zadatak im je bio s oružja ukloniti metalne blokade, te "niklati" kako bi im metalni dijelovi ponovno bili sjajni i spremni za uporabu.

No, putovanja u Slovačku, te telefonske kontakte okrivljenika istražitelji su nadzirali. Snimljeni su tako prelasci automobila što su ih koristili Kovačević i Nimac kako u više navrata prelaze preko graničnog prijelaza na Macelju, a prisluškivani su im i telefonski razgovori.

Šifrirani razgovori

"Kupi još crnih čarapa", poručio je Kovačević Nimcu uoči dostave jedne od pošiljki.

Uglavnom su razgovarali u šiframa spominjući mahom "makitice" (naziv proizvođača bušilica op.a.), a ponekad su govorili samo o "bušilicama". No, istražiteljima je bilo jasno da se radilo o pošiljkama oružja iz Slovačke.

U jednom trenutku stvari su se počele i komplicirati. Očito je to iz riječi što ih je Kovačević uputio slovačkom posredniku sredinom lipnja prošle godine.

"Dogodilo se da ti neki prisluškuju telefon, pa su i mene pratili. Za mnom su išli neki policajci, tako da moraš paziti i na sebe. Imam one dijelove za škodovku, ali zaboravio kulačak dignut", stoji u tajno snimljenom Kovačevićevom razgovoru. Postao je nervozan i nekoncentriran, jer je shvatio da bi uskoro unosan biznis mogao pasti u vodu.

I doista, skupina je svega nekoliko dana kasnije raskrinkana. Policija je u koordinaciji s USKOK-om finalizirala akciju u lipnju prošle godine. Kovačević je, doduše u prvom trenutku uspio izbjeći uhićenje, no naknadno mu se ipak ušlo u trag. Sada rasplet sudskog procesa čeka iza rešetaka, dok su njegovi kompanjoni pušteni na slobodu.

Tko su kupci?

Iako istražitelji tvrde da su Kovačević i Nimac prepravljeno oružje preprodavali u zemlje zapadne Europe, te unatoč tome da je jedan od pištolja lociran u Nizozemskoj, do sada nije točno utvrđeno gdje je 71 komad ovog oružja, što je nabavljen iz Slovačke, završio i za koju su cijenu ti pištolji i revolveri prodavani.

Ova afera, iako nije dobila svoj pravomoćni sudski pravorijek, ipak dokazuje kako je Hrvatska još uvijek kriminalnim skupinama atraktivna kao destinacija za izvoz ilegalnog oružja. I optužnica što ju je USKOK podigao protiv Kovačevića i ostalih otkriva uznemirujuće detalje.

Balkan kao meka ilegalnog oružja

Tradicija je to što se zadržala od ratnih vremena kada je cijeli Balkan bio preplavljen oružjem, a uz malo preinaka ono se moglo prodavati i po cijeni od 1.500 eura. Međutim, prema dostupnim podacima, najčešće je prodavano za 300-500 eura ovisno o modelu.

Sumnja se i da su atentatori iz Pariza, koji su lani u studenom usmrtili 130 ljudi, sudeći po medijskim izvještajima, između ostaloga koristili dvije jurišne puške tipa Zastava M70 s područja bivše Jugoslavije. I u napadu na redakciju satiričnog lista Charlie Hebdo u siječnju prošle godine, teroristi su koristili oružje čiji tragovi vode na Balkan.